Hrvatska će, kao članica Europske unije, imati pet i pol godina da sredi stanje u području odlaganja otpada, što znači da do kraja 2018. godine mora izgraditi planirane centre za gospodarenje otpadom, uspostaviti sustav te sanirati i zatvoriti "klasična" odlagališta.
I uz pomoć europskog novca, kojim zemlje članice sufinanciraju taj opsežan posao, uspostava europskog sustava gospodarenja otpadom košta, čega je svjestan i ministar zaštite okoliša i prirode Mihael Zmajlović koji je ovoga tjedna podsjetio da je to hrvatska obveza i da nam stoje na raspolaganju europska sredstva. No, koliko god europska pravila bila skupa, njihovo kršenje, ako tako odluči sud EU-a, nije nimalo jeftinije.
Dokazuju to i primjeri zemalja članica EU-a koje su se, samo u posljednjih godinu dana, višekratno našle na "udaru" Europske komisije jer se nisu pridržavale obveza iz europskog zakonodavstva kojim je regulirano gospodarenje otpadom. Pritom se Komisija nije libila tražiti od suda EU-a da "neposlušne" države udari po džepu, odnosno proračunu.
Komisija je tako u jesen prošle godine Italiju drugi puta prijavila sudu zbog istog problema, ilegalnih odlagališta otpada koje je, prema ranijoj sudskog presudi, ta zemlja članica već morala sanirati.
No, budući da to nije učinjeno, Komisija je tada Italiju opet prijavlila europskom sudu i traži kaznu od čak 56 milijuna eura. Taj je iznos izračunat zbrajanjem dnevnih kazni u iznosu od 28 tisuća eura za svaki dan nepoštovanja europskih propisa u razdoblju od prve sudske presude do buduće, druge presude. Komisija je u veljači ove godine zatražila da se Grčka sankcionira s više od sedam tisuća eura dnevno za svaki dan između prve i potencijalne druge presude i još sa 71 tisućom eura dnevno, nakon druge presude, ako je ne bude poštivala. Pred sudom se Grčka našla i zbog odlagališta otpada koje se nalazi na otoku Zakynthos, u zaštićenom području. U svojoj odlučnosti da primijeni europsko zakonodavstvo u području gospodarenja otpadom nije štedjela ni Bugarsku, Mađarsku, Poljsku i Slovačku; kaznila ih je iznosima od 15 do 67 tisuća eura dnevno, jer nisu na vrijeme ugradile europske direktive o otpadu u nacionalna zakonodavstva.
U svim tim slučajevima zadnju riječ ima sud, jer je Komisijina ovlast, nakon što izda dva upozorenja, da prijavi zemlju članicu sudu i od njega traži financijsku kaznu. (I. FRLAN/Novi list)