Etxebarri - najbolji grill na svijetu

Isteklo je pravo korištenja fotografije
Isteklo je pravo korištenja fotografije

Restoran "Etxebarri" smješten u staroj kamenoj kuci iz 18. stoljeca nalazi se na sat vremena vožnje od gastronomskog središta San Sebastian u Španjolskoj. Imali smo srecu da smo rezervirali stol za rucak jer pronaci ovaj restoran nije nimalo lako, ne pomaže cak niti GPS navigacija, pa je stoga potrebno dobro prouciti smjer kretanja prije polaska na put. Toliko o najbitnijem pravilu za otvaranje restorana - lokacija, lokacija i ponovo lokacija.

"Etxebarri" se nalazi na 39. mjestu po kriteriju engleskog magazina "Restaurant", a ne posjeduje niti jednu Michelinovu kulinarsku zvjezdicu. Viktor, vlasnik i glavni kuhar restorana, proceduru grilanja namirnica podigao je na najvišu mogucu razinu, ravnu vrhunskom umjetnickom doživljaju. Njegov grill dugacak je sedam metara, a svaki dan se pripremaju razlicite vrste vatre, od narancinog drveta, preko trešnje do drveta masline i loze. Visina gradela podešava se specijalnim kotacima koje je sam osmislio. Pored prepravljenih grillova, Viktor je kreirao i cijeli niz specijalnog posuda od inoxa pa je u mogucnosti grilati kavijar, girice, kamenice i druge namirnice o kojima obicni smrtnici mogu samo sanjati.



Kod nas u Hrvatskoj je do vrhunca dovedena mitologija dobrog grilanja na dobroj vatri (znalci uvijek preporucuju lozu ili ponekad maslinovo drvo), ali su namirnice uvijek iste - cijela riba, komadi mesa ili povrca. Umislili smo si da smo bogovi za najprimitivniji nacin pripreme namirnica. Naravno, mislim na opjevane gradele i samouke majstore roštilja koji na obali i u unutrašnjosti Lijepe Naše grilaju tone ribe i mesa.

Kod "Etxebarrija" stiže prva roštiljska pljuska u obliku dva dimljena maslaca, jedan od kozjeg, a drugi od kravljeg mlijeka, posluženi sa savršenim domacim kruhom. To je pozdrav iz kuhinje, tzv. kuver, da nešto grickamo dok ne dode prvo jelo. Narucili smo degustacijski meni od devet sljedova koji smo platili 120 eura po osobi. Rekli bi dosta skupo za ovako udaljeno mjesto i za obicni grill. Odmah nakon kuvera stiže domaca kobasica, "chorizo", sušena, najslicnija našem kulenu.



Nakon toga stiže i jedan veliki crveni gamber palamos, optimalno pecen s notama slatkog dima. Krece erupcija oduševljenja. Nevjerojatno da smo pali u trans od jedne kozice, kao da vec nismo pojeli tonu najboljeg kvarnerskog škampa na gradelama.

Još uvijek sam sebi ne mogu priznati da je to moguce, no tada smo znali da nas ceka rucak za pamcenje. Dvije kamenice na grillu u morskoj pjeni, zatim morski krastavac, onaj mali unutrašnji dio, to su bila sljedeca dva slijeda. Bakalar, je li potrebno reci, na grillu, jedini je promašaj koji nas je spustio s oblaka na zemlju. Jedna porcija bila je nejestiva zbog starosti ribe. Izgleda da se dogada i najboljima. Medutim, sljedece jelo - sirova smjesa za chorizo kobasicu stavljena na grill, kakva naizgled jednostavna ideja, bila je toliko dobra da smo u tren oka zaboravili okus amonijaka od stare ribe.



"T-bone" odrezak od 800 grama stigao je na kraju. Da slucajno ne ostanemo gladni. Dva deserta poslužena su s dva dimljena sladoleda, prvi od dimljenog kozjeg sira, drugi od dimljenog kravljeg.


Podijeli: Facebook Twiter