Blogerica Marcelina, pravim imenom Slobodanka Boba ?uderija napisala je najbolju blogersku erotsku pricu na natjecaju raspisanom uoci Casanovafesta.
"Njena je prica za dužinu konja bila ispred drugih, a o pobjedniku nije odlucivao nikakav žiri, vec su sami blogeri glasali", napomenuo je Pero Kvesic na pocetku predstavljanja autorice najbolje price posljednje veceri Casanovafesta u beach baru Dionys na Montrakeru.
Duhovitu pricu, napisanu kao dijalog muškog i ženskog lika, publici su procitali autorica i Davor Šišovic, koji je ustvrdio da je blog donio puno literaturi, odnosno da je iz blogova posljednjih godina nastalo 20 knjiga od kojih su neke dobile znacajne književne nagrade.
"Blog je neka vrsta javnog dnevnika. Pišem ga direktno iz duše, zaboravim da to odlazi u javnost. Meni je blog oaza u kojoj se mogu ponašati kako želim i osjecam, i kad sam na blogu osjecam se kao da sam doma", priznala je Marcelina Boba, koja je iz Splita sa sobom povela prijateljicu blogericu Danicu Cvorovic.
I dok je Kvesic pokušao uvjeriti publiku da je blog poligon za zanat književnosti, a Šišovic da blog cvate kao neka vrsta virtualnog izdavaštva, nadomještajuci sušu književnog izdavaštva u krizi, blogerica Danica rekla je da je njoj blog prvenstveno zabava.
"Ali i na blogu, kao i u našem stvarnom društvu, nedostaje nam humora i smijeha", rekla je Danica, zapravo Ana.
Dok su se okupljeni u Dionysu sladili fužima s tartufima, vrsarski gosti obilazili su izložbe grafika Miroslava Šuteja u opcinskoj palaci, izložbu fotografija Rina Gropuzza i Mare Bratoš, te pjesnicko-graficke mape "Štrolige, prci i divice" Renata Percana i Drage Orlica u staroj školi. Živo je bilo i na rivi, medu štandovima na kojima su se nudili istarski afrodizijaci iz domace proizvodnje, na celu sa školjkama iz Limskog kanala.
Erotski plesni show na Montrakeru izvela je grupa Boom Pacha Boom, dok su za glazbu bili zaduženi mladici i djevojke iz grupe Don't touch this.
Nažalost, projekcija posljednjeg filma drugog izdanja Casanovafesta bila je katastrofalno loša, unatoc prepunom gledalištu. Vizualno raskošan Fellinijev "Casanova" izgubio je sve svoje atribute zbog izuzetno loše filmske kopije, pa je zapravo bio negledljiv.
Doduše, kad se podvuce crta nakon tri dana krcatih vecernjim programima, Casanovafest mora dobiti zeleno svjetlo. Bazicno dobro zamišljen program, doduše, ostavlja još dosta mjesta za razigravanje, a kako programi iziskuju razlicite razine intelektualnog i emocionalnog angažmana, ne bi se morali nužno nastavljati jedan na drugoga – mogli bi se dijelom preklapati, jer vjerojatno ne privlace istu publiku.