Istarska vina
Ime vina: “Shulúg” Syrah
Godina berbe: 2009.
Proizvođač: Vinarija Trapan
Lokacija: Šišan/hrvatska Istra
Temperatura serviranja: 16-18 stupnja Celzija
Gastro preporuka: Janjeći kotleti
Ocjena: 9,2/10
Čaša: Riedel sommeliers hermitage glass
Cijena (mpc): Vina nema na tržištu
Mnogo je sorti grožđa koje su ponikle u Europi, a svoju planetarnu slavu steklo preko mora u novom svijetu. Argentinu je obilježio Malbec, sorta koja je u domovini Francuskoj dobivala samo epizodne uloge. Susjedni Čile već godinama ima Carmenere koji je u međuvremenu nestao u domovini Francuskoj pa su im ga Čileanci vratili. Kalifornijske vinograde krasi Zinfandel, koji je potekao od Crljenka kaštelanskog, sorte koja se u Dalmaciji skoro izgubila. Južna Afrika se ponosi sa Chenin blanc grožđem iz doline rijeke Loire, a Novi Zeland je ponosan na Sauvignon bijeli. No jedan od najboljih primjera uspješnosti u novome svijetu je sorta grožđa Syrah, koja je potekla u dolini rijeke Rhone, no tek je u Australiji pod novim imenom Shiraz postala zvijezda. Ova se interesantna sorta počinje sve više probijati i na hrvatskoj vinskoj sceni, najprije u Slavoniji pa Istri i Dalmaciji, a nedavno sam je susreo i u okolici Ozlja. Bruno Trapan je u Istri njime postigao najbolje rezultate pa bih ja s vama podijelio moje viđenje Trapanova Syraha „Shulúq“ iz jako dobre berbe 2009. godine. Bruno je imena svojim vinima dao po ruži vjetrova o ovaj Syrah dobio je ime po afričkom nazivu za Južni vjetar. Nakon berbe u drugoj polovici rujna i prerade, provedena je maceracija od petnaest dana, a potom je vino školovano petnaest mjeseci u barrique bačvicama, i još šest mjeseci u boci, prije nego je izašlo na tržište. Vino ima lijepu prozirnu rubin crvenu boju sa malo tamnijim rubovima. Bistro je i gusto, jer se čaša kod vrtnje vrlo brzo zaustavlja. Dok čaša miruje intenzivnost mirisa je izražena, a miris je fin i ugodan te se lagano otvara sa svakim novim mirisanjem čaše. Na prvi nos dolazi nota bobičastog voća poput višnje, a slijedi nota dima i kože, na što se nastavlja začinska nota crnog papra i čokolade. Vino je suho, toplo i mekano, a sa druge strane ima dobru svježinu što ga uz lijepe svilenkaste i skladne tanine drži u dobroj kondiciji. Ugodna mineralnost sa malo slanosti koja se očitava na nepcu nadopunjuje pak snažno tijelo ovoga vina. Shulúq ima dobar balans između lijeve i desne strane, intenzivnost okusa je izražena, a vino ima dugačku trajnost. Kakvoća vina je fina, u izvrsnoj je formi te ima izraženu harmoničnost. Jedina mana ovome vinu je što ga više nema na tržištu, osim u privatnim kolekcijama ili kod izbirljivih distributera vina.
Hrvatska vina
Ime vina: Rose brut
Godina berbe: 2013.
Proizvođač: Vinarija Tomac
Lokacija: Jastrebarsko/bregovita Hrvatska
Temperatura serviranja: 6-8 stupnja Celzija
Gastro preporuka: Sirovi škampi
Ocjena: 9,2/10
Čaša: Riedel champagne glass
Cijena (mpc): 99,90 kn (Cicibela Rovinj)
Hrvatska se svake godine diže na ljestvici kvalitetnih pjenušaca. Danas više gotovo da nema hrvatskog vinogorja, koje ne proizvodi pjenušava vina. Od Dalmatinske zagore, preko Skradina i otoka Krka te Istre do Slavonije i Baranje, te bregovite Hrvatske. No kada bismo trebali označiti hrvatsku Šampanju ili Penedes, onda bi to bila Plešivica, mada Zagorje i Međimurje također imaju svoje jake adute. Predvodnik ovih pjenušavih jurišnika na Plešivici, je Tomislav Tomac i njegova šarmantna supruga Martina, a uz njih je još uvijek iskusni Tomekov otac Zvonimir, koji je cijelu priču i započeo još za vrijeme Jugoslavije. Slijedeći po kvaliteti je Zdenko Šember, a i veliki podrum Mladina sve više dorađuje svoj Poj pjenušac. Koliko su pjenušci „in“, potvrđuje i vijest da ga u pripremi ima i Velimir Korak, jedan od najboljih vinara sa Plešivice. Na Plešivici su nažalost parcele vrlo male i razbacane što vinarima otežava rad u vinogradu, a položaji vinograda su na padinama čak i do 45 posto nagiba. Ovdje teško dolazi do širenja vinograda, jer je teško uopće kupiti parcelu, jer je nitko ne želi prodati. Najvažniji Plešivički vinari imaju od pet do sedam hektara vinograda što im nije dovoljno, ali za sada ostaje ovako. Dva udarna pjenušca vinarije Tomac jesu classic i millenium, ali ja bih s vama prokomentirao Tomčev brut rose iz berbe 2013., koji je dobiven od 90 posto pinota crnoga i 10 posto chardonnaya. Grožđe je brano krajem kolovoza, potom je dobiveno mirno vino, kasnije je slijedilo odležavanje i vrenje u boci te je pred par mjeseci degožirano. Vino ima lijepu razigranu rosé boju trešnje, kristalno je bistro i djelomično gusto. Iz čaše izviru brojni sitni i brzi mjehurići, koji svojim živahnošću čašu čine gotovo iskričavom. Kušao sam ga iz malo šire šampanjske čaše, da bi se mogao bolje otvoriti. Intenzivnost mirisa je izražena, a miris ruže i maline prvi se probijaju, prate ga fine note korice kruha, kvasca i crvene naranče. Vino je polu suho, djelomično toplo i mekano. S druge strane vino je svježe te ukusno i lepršavo sa srednjim tijelom. Vino ima dobru ravnotežu između lijeve i desne strane, ima izraženu intenzivnost okusa te odličnu trajnost u ustima, dok se after tasteu javlja fina nota maline. Vino ima finu kakvoću, spremno je za trošenje i harmonično je, a ako mu pridodate svježe sirove kvarnerske škampe užitak će biti potpun.