Italija je jedinstvena vinska zemlja iz razloga, jer vinova loza raste u svakoj regiji susjedne. Hrvatska je odmah nakon Italije, jer u od pet zemljopisnih regija koje imamo vinova loza ne uspijeva samo u gorskim dijelovima Velebitskog masiva. Mada nikad ne reci nikad, jer vinogradarska tehnologija je toliko napredovala da su i Poljaci počeli saditi vinograde.
U zadnjih desetak godina sve se više u Hrvatskoj popularizira ispijanje pjenušavih vina, a regija koja ima bogom dane uvjete za pjenušce je Plešivica. Kad kažete pjenušac sa Plešivice prva asocijacija je Tomac. Vinarija Tomac je lokomotiva razvoja pjenušavih vina na Plešivici budući da su njihov primjer slijedili mnogi susjedni vinari. Zvonimir Tomac je čovjek koji je već krajem osamdesetih godina prošlog stoljeća imao viziju proizvodnje vrhunskih vina na Plešivici. Zvonimira polako nasljeđuje sin Tomislav, koji svako malo na tržište izbaci neki novi hit. Danas bih sa vama podijelio svoje viđenje jednog takvog hita, koji je nastao u Donjoj Reki, u podrumu Tomac. Do sada smo mogli kušati različite tipove pjenušca poput :rosea, classica, milleniuma ili pak diplomata, ali ovaj pjenušac Amfora je definitivno nešto što niste još kušali. Ovo vino kušao sam iz Riedlovih čaša za malvaziju, jer mu treba čaša sa više prostora.
Dakle bazno vino za pjenušac je iz berbe 2010. te je deklariran kao brut natur, znači da mu se nije dodavao liquer d expedition a vino je dobiveno od 50 posto chardonnaya te 50 posto starih autohtonih plešivičkih sorti poput žutog plaveca i beline, koje dolaze iz 80 godina staroga vinograda. Nakon berbe ovo vino je provelo šest mjeseci na maceraciji u amfori zakopanoj pod zemljom a potom je provelo 18 mjeseci na dozrijevanju u velikim drvenim bačvama. Nakon toga vino je bilo spremno da se podvrgne sekundarnoj fermentaciji nakon čega nastaje ovaj neobičan pjenušac. Ovo vino krasi lijepa boja staroga zlata, bistro je i za pjenušac poprilično gusto. Intenzivnost mirisa je izražena, a miris je fin i ugodan. Na nosu prvo dominira nota karamele i livadnog meda, a kasnije se javlja kroasan praćen dozom kvasca i suhih mendula te marelica i korica zašećerene naranče.
Vino je suho, djelomično toplo i mekano, ali ujedno i svježe s malo tanina, no vrlo mineralno, a krasi ga i puno tijelo. Vino je uravnoteženo djelomično intenzivno, te trajno sa finom kakvoćom, a na after tastu javlja se nota ukuhanog voća te ga krasi fina harmonija. Vino je u top formi a sljubili smo ga sa izvrsnim njokima sa skutom i rakovicom a la Batelina.
Hrvatska vina
Ime vina: Amfora
Godina berbe: 2010
Proizvođač: vina Tomac
Lokacija: Plešivica, Bregovita
Hrvatska
Temperatura serviranja: 8-10 stupnjeva Celzijevih
Gastro preporuka: Njoki sa skutom i rakovicom a la
Batelina
Ocjena: 9,1/10
Čaša: Malvazija Riedel Glass
Cijena (mpc): 150,00kn (Cicibela Rovinj, na upit)
Sedam stoljeća malvazije
Pred deset godina brodovima je iz Rovinja krenula jedna interesantna istraživačko-politička ekspedicija koja je trebala otkriti od kuda je to navodno došla Malvazija u Istru. Glavni inicijator te ekspedicije bio je dr. Ivica Matošević, veliki guru istarske vinske scene koji je vodio tu ekspediciju koja se uputila na Peloponez u mjesto Monemvazija odakle je pred 700 godina navodno Malvazija došla u Istru. Bila su to zlatna vremena Mletačke republike te je njihova trgovačka flota pokrivala cijeli Mediteran i pošto su se upravo tada bavili naseljavanjem Istre raznim vlaškim plemenima, donijeli su i neke nove sorte vinove loze na naš poluotok. Inače u to vrijeme je Malvazija bila jako popularna loza na cijelom Mediteranu te i danas raste osim kod nas i u Italiji, Španjolskoj, Portugalu i Grčkoj.
Najbolja na svijetu
Upravo na toj ekspediciji došlo je do sazrijevanja ideje o tome da se upravo kod nas napravi jedno natjecanje malvazija iz cijeloga mediteranskog bazena. Ova ideja iz realizirana je 2009. kada je pod pokroviteljstvom OIV (International Organisation of Vine and Wine) po prvi put na Vinistri održano i natjecanje za najbolju malvaziju na svijetu. Ono što mi je Ivica Matošević rekao u razgovoru, vrlo bitno je bilo da OIV, institut za vinovu lozu sa sjedištem u Parizu (vinska FIFA ili UEFA) prihvati ovu ideju te da to bude njezin pokrovitelj. Dakle ovih dana u hotelu Parentium održavala su se kušanja vina za Vinistru to jest dijelile su se medalje, a o nagrađenim vinima čitati ćete u jednom od slijedećih brojeva Glasa Istre. Ja bih vam htio približiti kako izgleda to biranje za najbolju Malvaziju svijeta. Bili smo podijeljeni u pet komisija, svaka komisija imala je pet članova te predsjednika komisije, a glavni superevisor je bila gospođa Caroline Gilby,
predsjednica svih ocjenjivačkih komisija na Vinistri. Nama su uzorci dolazili nenajavljeno i pod šiframa, točili su ih elegantni sommelieri domaćina Plave Lagune, a sve je nadgledala Vinistrina ekipa iz backstagea predvođena vrhunskim operativcem Petrom Šegonom.
Malvazija s Kanara
Zahvaljujući vrijednom informatičkom timu, mi ocjenjivači nismo trebali ništa pisati i zbrajati nego su se ocjene s naših tableta prenosile direktno na centralni kompjuter i ocjene su se odmah zbrajale. Pred nama su se našle Malvazije iz: Španjolske, Italije, Grčke, Slovenije i Hrvatske, nažalost iz Portugala ih ovaj put nisu poslali. U mojoj komisiji probali smo dosta interesantnih malvazija no najzanimljivija je bila ona koja je došla sa Kanarskih otoka. "Malvasia aromatica di Canria", slatko vino koje je sastavljeno poput konjaka od vina iz više berbi, a u ovoj je bio manji dio berbe 1956., malo veći iz 1970. i najveći iz 1997. godine. Krasila ju je zlatno žuta boja tipična za konjak, a na
mirisu se je smjenjivao med, suho voće i marmelade od agruma. Naravno ja danas još ne znam koja je malvazija najbolja na svijetu, ali u Glasu Istre ćete vrlo brzo to saznati. I pošto je ipak ovo svjetsko prvenstvo malvazije sve je bilo pod nadzorom javnog bilježnika, da nam vinska UEFA to jest OIV ne bi radio probleme.