Ime pića: Lacrime di Santa Lucia
Proizvođač: Vinarija Kozlović
Lokacija: Momjan/Hrvatska
Temperatura serviranja: 10-12 stupnjeva Celzija
Gastro preporuka: digestiv
Ocjena: 9/10
Cijena (mpc): 113,00 kn (Cicibela, Rovinj)
Davnih dana je istarski čovjek saživio svoj duh i tijelo sa domaćim rakijama koje su se dobivale samostalnim kućnim destiliranjem. Nedavno sam na TV-u vidio reportažu kako su nekad ljudi u Istri uživali i družili se po selima kada bi došla makina za vrhti šenicu.
No isto takva kvalitetna druženja bila su po konobama kada bi se kuhala rakija kojoj su se ljudi veselili , jer brižna je hiža bez rakije. Kuhanje rakije povezivalo je ljude po selu jer bi se dogovarali oko rasporeda destiliranja budući da nisu svi imali svoj lambik ili kota pa se je jedan ili dva ovisno o veličini sela koristio za sve seljane.
Redovito su te domaće rakije imale više od 50 posto alkohola, te, što je bila jača to je domaćin bija ponosniji na nju. Glava i rep, takozvana "režunta" nije se bacala nego se je koristila za pranje stakala i medicinske obloge kada je netko ima febru.
Nedvojbeno je da je tradicija ispijanje grappe u Istru došla davnih dana iz Italije, također nam i danas talijanski proizvođači grappe mogu biti uzor, ali i Austrijanci također imaju izvrsne destilate.
Danas u Istri imamo nekoliko izvrsnih destilata koji mogu stati uz bok najboljim talijanskim i austrijskim igračima. Rossi, Aura, Clai i Kozlović su perjanice, ima i drugih vinara koji rade rakije, no, samo za vlastite potrebe jer su, nažalost, nameti preveliki i većini se to ne isplati.
Prva istarska grappa koja je izašla na tržište i iskočila kvalitetom proizvoda i lijepim pakovanjem je Lacrime di Santa Lucia od Franka Kozlovića. Sve se to odvijalo prije 15 godina i ova grappa ima izvrsnu postojanost kroz sve ove godine.
Lacrime di Santa Lucia dobiva se tradicionalnim klasičnim destiliranjem parom, komine muškata momjanskog, nakon destilacije rakija ostaje na odležavanju od 12 mjeseci u inox bačvama, te se onda puni u boce. Od svih sorti grožđa koje imamo u Istri, najkvalitetniji kom za dobivanje kvalitetne rakije je muškat momjanski.
Malvazija nikada neće dostići aromatiku destilata koju ima muškat ili pak traminac kojeg sam probao u Iloku. Boja je prozirna tipična za najbolje rakije, na mirisu odaje sortnost karakterističnu za momjanski muškat, javljaju se i note breskve te marelice.
U ustima je ugodno topla i trajna te ima lijepi balans između alkohola i tijela i možemo zaključiti da posjeduje dobru harmoniju između oka, nosa i okusa. Ova plemenita rakija izvrstan je završetak za vašu večeru u toploj ljetnoj noći na nekoj prekrasnoj terasi uz blagi povjetarac. (E. PERDEC)