Piše sommelier Emil Perdec
Istarska vina
Ime vina: Muškat žuti
Godina berbe: 2013.
Proizvođač: Vina Ivan Damjanić
Lokacija: Fuškulin/Hrvatska Istra
Temperatura serviranja: 8-10 16-18 stupnja Celzija
Gastro preporuka: Millefoglie
Ocjena: 9/10
Čaša: Riedel Extreme restaurant „Ice wine” glass
Cijena (mpc): 65,00 kn (Cicibela Rovinj)
Zadnja dva mjeseca, od kada nakon više od dvadeset godina ponovno radim u Plavoj Laguni Poreč, zbog cestovnih radova moram do posla putovati zaobilazno preko Flengi, Fuškulina i Mugebe. Okoliš kojim se putuje je jako lijep, pun maslinika i vinograda, a u Fuškulinu je smješten najbolji mali vinar na južnoj strani Poreča, Ivan Damjanić. Ovaj se vinar čiji rad pratim već desetak godina, polako ali sigurno etablira na istarskoj vinskoj sceni. Pripadnik je grupe vinara (Tercolo, Trapan, Geržinić) koji su se pojavili prije desetak godina te na sebe vrlo brzo skrenuli pažnju s berbom 2004. godine. Ivan je nasljednik jedne stare tradicije vinarstva i vinogradarstva na području Fuškulina, gdje loza uspijeva već stoljećima. Damjanićevi preci su se kvalitetnim uzgojem vinove loze i dobrim vinom bavili još između dva svjetska rata kada je Istra bila sastavni dio Italije pa im je glavno tržište bio Trst. Damjanić danas obrađuje sedam hektara vinograda, a udarna su mu vina cuvee Clemente, Borgonja i Malvazija Istarska, no danas bih vam predstavio Muškat žuti iz berbe 2013. godine. Grožđe za ovo vino brano je početkom rujna na položaju Trsine na prosječnoj nadmorskoj visini od 60 metara gdje se vinogradi nalaze na sunčanoj strani u tipičnom položaju sjever-jug na dubokoj Istarskoj crvenici. Vino ima lijepu slamnato žutu boju, kristalno je bistro i djelomično gusto. Intenzivnst mirisa je nešto najljepše što Vam se može desiti kod aromatičnih sorti jer imate osjećaj da kada mirišete to vino kao da jedete to grožđe. Dakle intenzivnost mirisa je dosta izražena, a miris je fin, ugodan i šarmantan. Na prvi nos dominiraju cvjetne note ruže te rahat lokuma i malo bagremova meda, dok se kasnije se javljaju i citrusne note kao i nota ogrozda te vinogradarska breskva i marelica. Dakle kompleksnost mirisa je bogata, jer nam bouque pruža dosta širok spektar mirisa. Vino je poluslatko, djelomično toplo i djelomično mekano, s druge strane djelomično je svježe do svježe i ugodno pitko te svaka čaša traži još jednu, krasi ga srednje tijelo. Vino je uravnoteženo, ima izraženu intenzivnost i postojanu trajnost okusa, na after tasteu javlja se vinogradarska breskva, ima finu kakvoću te sjajnu harmoniju i lijepo se pije što je najbitnije za svako vino. Preporučio bih ga uz dosta laganih deserata no ipak bih se odlučio za legendarni talijanski desert millefoglie. Ovaj muškat može trajati barem do 2016. u dobrim uvjetima čuvanja.
Hrvatska vina
Ime vina: Pribidrag
Godina berbe: 2010
Proizvođač: Kuća sretnog čovjeka
Lokacija: Omiš/Dalmacija
Temperatura serviranja:16-18 stupnja Celzija
Gastro preporuka: Rib eye steak
Ocjena: 9/10
Čaša: Riedel sommelier Bordeaux glass
Cijena (mpc): 120,00 kn (Cicibela Rovinj-na upit)
„Kuća sretnog čovjeka“ vinarija je iz Omiša koja je to neobično ime dobila po jednoj lijepoj renesansnoj kući u Omišu. Vlasnik je Nikola Mimica, radišni i marljivi Dalmatinac, koji obrađuje pet hektara vinograda te je nastavio bogatu tradiciju vinogradarstva u familiji Mimica, koja s prekidima traje od 1714. godine. Nikoli u poslu pomaže šarmantna kćer Petra koju sam imao čast upoznati na sajmu vina u Zagrebu. Glavno vino vinarije je Pribidrag kako se u Omišu naziva Crljenak Kaštelanski, inače u svijetu poznat kao Zinfandel, sorta koja je u 19. stoljeću iz Dalmacije stigla u Kaliforniju te tamo stekla planetarnu slavu. Uz Pribidrag Mimica proizvodi i interesantnu kupažu crnih sorti Ruža Omiška te jako dobar liker od višanja. Crljenak ili Pribidrag je bio u Dalmaciji gotovu nestao no sačuvalo se nekoliko trsova iznad Kaštela, a devet trsova pronađeno je u omiškom zaobalju u selu Svinišće te je upravo na tim trsovima DNA metodom dokazano da je Zinfandel hrvatska sorta. Danas bih vam predstavio Pribidrag iz 2010. berbe za kojeg je grožđe raslo na padinama iznad Omiša, a nakon berbe koja je bila u prvoj polovici rujna, jer je Pribidrag rana sorta, vino je macerirano 33 dana te potom odležavano u 500 litarskim hrastovim bačvama, lagano paljenim te potom još šest mjeseci u boci pred puštanje na tržište. Vino ima lijepu rubin crvenu boju sa tamnijim rubovima, bistro je i gusto. Dok čaša miruje intenzivnost mirisa je djelomično izražena, a miris je fin i ugodan te se polako otvara, a pred kušanje prelio sam ga u dekanter. Na početku se javljaju džemaste note bobičastog voća, na koje se nadovezuje nota suhe šljive. Kasnije se javlja nota kave pa malo sladića, potom malo pečenog špeka, te kože sa novih cipela dakle nakon svih ovih nota u mirisu zaključujem da je kompleksnost mirisa bogata. Vino je suho, toplo, djelomično mekano. S druge strane djelomično svježe te tanično sa izraženim taninima koji malo strše no ukusno je, te čak malo slano te ga krasi robusno tijelo. U konačnici je vino djelomično uravnoteženo jer desna tvrda strana sa izraženim taninima ipak malo prevladava. Intenzivnost okusa je izražena a okusa nije toliko trajan koliko bismo očekivali od ovako robusnoga vina te u toj trajnosti prevladava tanin. Na after tasteu se opet javlja nota suhe šljive. Vino je harmonično i fino te spremno za konzumaciju upravo sada stoga smatram da mu stajanje u boci neće donijeti neku svijetlu budućnost. A sa ovakvim taninima izvrsno paše uz jedan fini, barem dvadeset dana odležani, Rib eye steak.