Ime vina: Malvazija istarska
Godina berbe: 2014
Proizvođač: Vina Kabola
Lokacija: Momjan, Hrvatska Istra
Temperatura serviranja: 8-10 stupnjeva Celzija
Gastro preporuka: Plava riba sa žara
Ocjena: 9,1/10
Čaša: Malvazija Riedel Glass
Cijena (mpc): 60 kn (Cicibela, Rovinj)
Kabola Malvazija
Svaka vinska regija ima svoj presudni razvojni moment kada jedan vinar napravi iskorak u nečemu te onda svi ostali streme prema nečemu sličnome. Kada je Marino Markežić 2005. sagradio novi podrum na mikrolokaciji Kanedolo, istarska vinska scena više nije bila ista. Tada se desila prva veća investicija u moderan i funkcionalan vinski podrum, s kompletnom ponudom te čak i nadogradnjom za organizaciju raznih evenata na tome imanju. Danas, s vremenske distance od desetak godina, u Istri ima sve više lijepih, modernih i funkcionalnih podruma koji ovoj najnaprednijoj hrvatskoj vinskoj regiji daju poseban značaj. Naime, vinski turizam počinje biti sve značajniji čimbenik u ponudi jedne turističke regije, što je jako bitno te nas to čini zanimljivim odredištem. Kada netko poželi popiti Kabolinu malvaziju, onda dolazimo do problema jer ne znamo na koju je gost mislio jer ovaj podrum na tržište plasira tri različita tipa malvazije: svježa malvazija istarska odležana u inoksu, malvazija Unica odležavana u drvu te Amfora malvazija, koja je macerirana pod zemljom u amfori, a potom dorađivana u velikoj drvenoj bačvi. Vino iz amfora vrhunac je rada jedne vinarije, no već sam na ovim stranicama pisao o tome vinu, pa bih danas s vama podijelio svoje viđenje svježe malvazije iz berbe 2014. Kao i svim ostalim vinarima, godina nije bila laka, no podrum Kabola ipak je uspio izvući solidan proizvod koji je ostao na tragu prijašnjih berbi. Ovo je bio rijedak slučaj da sam kod kušanja berbe 2014. imao priliku paralelno kušati i 2013., koja se još uvijek jako dobro drži te je u sjajnoj formi. Vino ima lijepu slamnatožutu boju s malo zelenkastih nijansi, kristalno je bistro i djelomično gusto. Dok čašu držimo mirno, intenzivnost mirisa je izražena, a miris je fin i vrlo ugodan. Na prvo mirisanje javlja se lijepa i jasna nota cvijeta bagrema, potom još malo bijeloga cvijeća, ovu notu slijedi nota zelene jabuke, a potom dolazi i malo tipičnih korica od agruma, praćeno s malo travnatih nota, čak i malo lavande. Dakle, kompleksnost mirisa ovoga vina je bogata. Vino je suho i djelomično toplo te djelomično mekano, a s druge strane ima dobru svježinu i vrlo je ukusno i pitko te ga krasi srednje tijelo. Vino ima dobru ravnotežu, jako dobru intenzivnost okusa, a okus je trajan i krasi ga jako lijep finiš koji ide prema after tasteu na kojem se javlja tipična nota badema, ali onih mljevenih za kolače. Vino je harmonično i u dobroj formi te u dobrim uvjetima čuvanja može trajati još barem godinu dana. Preporučio bih ga uz plavu ribu sa žara.
Ime vina: Pinot crni
Godina berbe: 2012.
Proizvođač: Vina Dvanajščak - Kozol
Lokacija: Međimurje, bregovita Hrvatska
Temperatura serviranja: 14-16 stupnjeva Celzija
Gastro preporuka: Pačja prsa s crnim tartufom
Ocjena: 9/10
Čaša: "Pinot noir" Vinum Extreme Riedel Glass
Cijena (mpc): 60 kn (web shop vina-dvanajscak.hr )
Pinot crni iz Međimurja
Međimurje je vinogorje koje se u bregovitoj hrvatskoj jako lijepo razvija, te me svaki put kada ga posjetim ugodno iznenadi nekim svojim novim vinima. Ovih dana imao sam priliku posjetiti ovaj kraj te ćete o tome uskoro imati priliku čitati na ovim stranicama. Kroz dugi niz godina Međimurci su uzgajali vinovu lozu, većinom bijelo grožđe, najviše pušipel i graševinu, no pred 10-12 godina počele su se saditi i crvene sorte grožđa te se je najboljim pokazao pinot crni, a uz njega i cabernet sauvignon. Opće je poznato da su Međimurci vrijedan i radišan narod te da vole popiti dobru kapljicu i kada s njima razgovarate, s ljubavlju vam pričaju o vinima svoga kraja. Jedna od malih vinarija koje sam posjetio na ovom svome putovanju je obiteljska vinarija Dvanajščak – Kozol. Smješteni su u mjestu Dragoslavec, obrađuju oko 10 ha vinograda, te imaju lijepu malu kušaonicu s prekrasnim vidikovcom s kojega se za lijepoga vremena pogled pruža skroz do Mariborskog pohorja. Danas bih s Vama podijelio svoje viđenje pinota crnoga iz berbe 2012. koji je uz 2009. jedini do sada na tržište izašao kao crveno vino, dok su u ostalim berbama koje nisu bile dovoljno dobre za ovu osjetljivu sortu od nje radili rose ili pjenušac. Vino krasi lijepa prozirna rubin crvena koja, kristalno je bistro i gusto. Kod degustacije, vino nisam dekantirao, već sam ga kušao iz veće burgundske čaše, kada sam ga vrtio po čaši niz stijenku su klizile debele vinske suze, koje su mi davale signal da je ovo vino poprilično gusto i da je bogato ekstraktima. Dok čaša miruje u ruci, intenzivnost mirisa je izražena, a sam miris se polako otvara te je fin i ugodan, čak sa svakim mirisanjem sve bolji. Na prvo mirisanje otvara se nota tipične višnje, koja se nadopunjava notom dima i kože, potom se otvara i nota maline praćene notom čokolatina poput griote, dakle kompleksnost mirisa je bogata. Vino je suho, toplo, čak možda pretoplo, no lijepo mekano, s druge strane svježina je upravo sjajna, tanini mekani, čak baršunasti, a vino ima i sjajnu mineralnost, te ga krasi puno tijelo. Vino je uravnoteženo, mada mu malo smeta povećana „toplina“ koja je direktni nusprodukt takve berbe, no svježina s druge strane radi lijepi balans. Intenzivnost okusa je izražena, a okus je trajan te ima dugačak završetak. Na after tasteu javlja se nota kandirane višnje. Mogu reći da je vino harmonično i trenutno u sjajnoj formi te bih ga preporučio uz nježna pačja prsa s crnim tartufom. (Piše Emil Perdec)