Piše Emil PERDEC
Ime vina: Tokaji Aszú, 4 Puttonyos
Godina berbe: 2008.
Proizvođač: Chateau Dereszla
Lokacija: Bodrogkeresztúr, Tokaj - Hegyalja
Temperatura serviranja: 10-12 stupnja Celzija
Gastro preporuka: pladanj plemenitih sireva
Ocjena: 9,2/10
Čaša: Riedel superleggero glass
Cijena (mpc): 150 kuna (www.vinoteka.com)
Na dan svetog Vinka dočekalo nas je ledeno i maglovito Tokajsko jutro, živa se u termometru spustila na respektabilnih -15 stupnjeva. Za taj dan su nas ljubazni domaćini iz hotela Andrassy najavili za posjetu u vinski podrum Chateau Dereszla, u samo sedam kilometara udaljenom selu Bodrogkeresztúr. Dereszla ima dugačku tradiciju u proizvodnji vina, a zahvaljujući uvozniku Bonum, iz Koprivnice već je više od deset godina prisutan na hrvatskom tržištu. Chateau Dereszla ima dugačku povijest, no u zadnjih 100 godina pripadao je mađarsko-židovskoj trgovačkoj obitelji, koja je nažalost stradala u holokaustu. Nakon rata u socijalističkim vremenima podrum je pretvoren u zadrugu Tokaj vino, koja je otkupljivala vino od ostalih vinogradara te ga plasirala, najviše u SSSR. Nakon pada socijalizma podrum je privatizirala jedna velika francuska tvrtka, kasnije ga je prodala obitelji D'Aulan iz Champagne, koja je renovirala stari podrum te izgradila novi dio namijenjen preradi grožđa, preko puta staroga. Interesantna je mreža podzemnih tunela kojom su nas proveli za vrijeme razgleda a pojedini dijelovi idu i do 20 m dubine. Danas bih Vam predstavio Tokaji Aszú koji nosi oznaku 4 puttonyosa, iz berbe 2008., koji sam kušao direktno u vinariji. Vino je dobiveno od 60 posto grožđa furminta i 40 posto grožđa hárslevelü, koje je kako propisi nalažu, nakon završetka maceracije odležalo dvije godine u barrique bačvicama te još minimalno godinu dana u boci prije nego li je pušteno na tržište. Vino ima krasnu zlatno žutu boju, kristalno je bistro i gusto. Dok čaša miruje intenzivnost mirisa je izražena, a miris je fin i ugodan. Na nosu se prvo javlja nota meda i pečene dunje i cvjetna nota kamilice, a potom slijedi suha marelica koju prati nota mljevene mendule nakon čega se javlja zrela breskva i mala nota vanilije, dakle kompleksnost mirisa je bogata. Vino je slatko, djelomično toplo i mekano, s druge strane ima lijepu svježinu te su tanini prisutni, ukusno je i krasi ga puno tijelo. Vino ima dobar balans između meke i tvrde strane, intenzivnost okusa je izražena, a trajnost u ustima ide preko deset sekundi te se na after tasteu javlja nota badema posutog medom. Vino ima izvrsnu kakvoću, harmonično je i trenutno u izvrsnoj kondiciji te bih ga preporučio uz pladanj plemenitih sireva.
Internacionalna somelijerska natjecanja
Jedna od najvećih časti koju čovjek može imati u poslu je da predstavlja svoju zemlju na internacionalnoj razini. Poput brojnih sportaša i sommelieri imaju svoja europska i svjetska prvenstva. Ja ne poznajem puno Istrijana koji su imali priliku biti svjetski ili europski prvaci u svojem sportu ili pak disciplinama, mada znam da ih ima. Sommelieri, poput sportaša imaju svoje europsko i svjetsko prvenstvo, koje se održava svake tri godine u organizaciji ASI (Association de la Sommellerie Internationale). Pravo nastupa na tim prvenstvima imaju pobjednici nacionalnih prvenstava.
Kod sommeliera je slično kao i kod rukometaša ili vaterpolista, onaj tko je najbolji u Europi praktički je i najbolji na svijetu. Mada se je 1995. godine dogodilo da je na svjetskom prvenstvu u Tokiju pobjednik bio Japanac Tasaki. Svjetska prvenstva sommeliera održavaju se od 1969. godine, kada je prvo natjecanje održano u Bruxellesu, a pobjednik je bio Francuz armenskog podrijetla Armand Melkonian. Na, do sada 14 održanih prvenstava, najviše titula imaju Francuzi (5), slijede ih s tri odličja Talijani, a po jednu titulu osvojile su Švedska, Japan, Njemačka, Velika Britanija i Švicarska.
Europskih prvenstva do sada se održalo 13, a i tu su najviše titula odnijeli Francuzi (4) pa slijede Šveđani s 3, a po jednu Italija, Velika Britanija, Njemačka, Švicarska, Norveška i Turska. Bilo je natjecatelja koji su uspjeli osvojiti obije krune kao Francuz Serge Dubs, Talijan Enrico Bernardo, Šveđanin Andreas Larsson, Francuz s britanskom putovnicom Gerard Basset te švicarski Talijan, koji nas je prošlo ljeto posjetio u Umagu Paolo Basso. Naravno ima mnogo kolega poput Turčina Ise Bala koji se natječe za Tursku, ali živi i radi u Londonu.
Hrvatska sudjeluje na svjetskim i europskim smotrama od 1995. godine, a Istra kao regija imala je do sada samo dva predstavnika na europskim i svjetskim prvenstvima: Sandija Parisa i moju malenkost. Ove godine u Argentini će se održati svjetsko prvenstvo te će Hrvatsku ponovno na velikom natjecanju predstavljati Istrijan Filip Savić. Točno nakon deset godina i moga zadnjeg nastupa na Europskom prvenstvu u Reimsu/Parisu, Filip će nas kao državni prvak 2013. i 2015. predstavljati u Argentini krajem travnja ove godine. Filip svoju somelijersku karijeru gradi postepeno, a nekako su nam putovi često bili isprepleteni. Filip je izdanak pulske ugostiteljske škole te je kroz karijeru radio u dobrim pulskim lokalima, a pet godina proveo je na američkim putničkim brodovima. Zajedno smo radili u restoranu Zigante u Livadama te potom skupa prešli u rovinjsku Maistru i tu počeli graditi jednu od najljepših somelijerskih priča u Hrvatskoj. Danas je Filip glavni sommelier u najboljem hrvatskom hotelu s 5 zvjezdica Monte Muliniju, te svoje bogato znanje prenosi na mlađe kolege među kojima se ističe Fabijan Šantić najbolji istarski sommelier za 2015. godinu.