Otkako je Radimir Čačić s mjesta prvog potpredsjednika izašao iz Vlade, nitko od njenih članova ne govori o Termoelektrani Plomin 3, primijetila je saborska zastupnica Nansi Tireli na predstavljanju Apela za Istru, u kojem, s bivšim parlamentarcem Dinom Debeljuhom, poziva građane Hrvatske, ali i Europe da se odupru odluci izvršne vlasti koja ustrajava na ugljenu kao štetnom energentu.
Čačić je još ljetos nezaboravno poručivao "prestanimo se igrati vrtića - da ide taj Plomin".
S druge pak stane, istarski župan Ivan Jakovčić u svježim istupima često spominje da sve više elemenata ide u prilog plinu kao pogonskom gorivu, za koji se Istra opredijelila svojim prostornim planom.
O tome sugerira li sve – pa i usprkos tome što država izmjenama svojih prostornoplanskih dokumenata otvara vrata karbonjeri - eventualni obrat glede energenta u "bitci za Plomin", razgovaramo s uglednim labinskim energetičarom Encom Tirelijem. Njegova je opsežna analiza o prihvatljivosti izgradnje "trojke" na ugljen i uz predloženu tehnologiju taj projekt, podsjećamo, prikazala kao potencijalnu ekološku i ekonomsku katastrofu.
Tireli, doktor tehničkih znanosti, redoviti je sveučilišni profesor na Pomorskom fakultetu u Rijeci, bio je ministar industrije i energetike u Vladi Franje Gregurića 1991., saborski zastupnik, ali i HEP-ov direktor izgradnje TE Plomin 2 (1982.-1990.)
- Koliko je znakovita šutnja Vlade o Plominu 3? Možemo li sve čitati i kao mogućnost da se zbilja odustane od najavljenog ugljena kao energenta, što priželjkuju ekološke udruge, ali i nerijetki elektroenergetski stručnjaci?
- Objavom poziva za nuđenje i pokretanjem postupka izbora strateškog partnera HEP mora proceduru dovesti barem do prve odluke. Ako nakon analize pristiglih ponuda zaključi da nijedna nije prihvatljiva, postupak se može zaustaviti i okončati bez izbora partnera. Takva odluka bila bi bez ikakvih štetnih posljedica za Elektroprivredu. Ne vjerujem da će politika, u ovo predizborno vrijeme, HEP-u dozvoliti da odluči o energentu, pogotovo ne protivno struci i stavu javnosti.
- U kojoj mjeri razvijenije zemlje odustaju od gradnji elektrana na ugljen?
- U EU-u prognoziraju da će sve termoelektrane koje danas rade, bez razlike na energent koji koriste, izlaziti iz pogona ako ne budu mogle postići tržnu cijenu električne energije ili ograničenja u zaštiti okoliša i zdravlja ljudi. Prema tim kriterijima, do 2030. godine u zemljama EU-a planira se povećanje udjela proizvodnje iz termoelektrana na plin s novim tehnologijama sa sadašnjih 16 na 38 posto te smanjenje proizvodnje iz onih na ugljen s aktualnih 32 na 22 posto.
- Tko će na kraju odlučivati o Plominu 3, struka ili politika? Koliki će utjecaj imati građani na objekt koji trajno obilježava njihove živote?
- Ako je suditi po dosadašnjoj praksi, odlučivat će politika. Možda nam od 1. srpnja ove godine (dan ulaska Hrvatske u Europsku uniju, op.a.) pomogne struka. (I. RADIĆ)
CIJELI RAZGOVOR PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU