Zanimljiva paralela je povučena između dvije fotoumjetnice različitih generacija, na izložbama organiziranim u petak u novigradskom Muzeju Lapidarium i Galeriji Rigo.
Antologijska izložba
U off programu Međunarodnoga foto ex temporea u Novigradu, u suradnji s Muzejom Lapidarium, Miranda Legović, umjetnička voditeljica projekta, postavila je izložbu fotografija fotoumjetnice Slavke Pavić iz Zagreba, koja je svoje priznanje za impozantan umjetnički opus ostvarila u poznim godinama, nakon smrti supruga, Milana Pavića, istaknutog fotografa iz Foto kluba Zagreb. Od supruga, profesionalnog fotografa, dobila je prve zanatsko-tehničke poduke o fotografiji, a Tošo Dabac je već ranih pedesetih godina XX. stoljeća prepoznao kvalitetu njezinih fotografija. Nažalost, skromna i samozatajna, kao većina tradicionalno odgojenih žena tog vremena, ostala je dobrovoljno u sjeni svoga supruga. Punu ljubav prema fotografiji i samosvijest u svjetlu svog otkrića, ostvaruje napunivši osamdesetu godinu života, kao udovica, te širom otvara vrata sebi i svojim djelima. U listopadu će autorica napuniti devedeset godina i još je izuzetno vitalna i dinamična, putuje s izložbe na izložbu uživajući u svojoj emancipaciji kroz fotografiju.
- Malo je bilo žena, članica Foto kluba Zagreb, pedesetih godina prošloga stojeća, mnoge od njih su ostale neotkrivene, za razliku od Slavke Pavić koja je doživjela svoj uzlet pa smo i mi večeras svjedoci još jedne antologijske izložbe iz Zagrebačke škole fotografije u kojoj je najveći autoritet bio Toša Dabac, obnovitelj Foto kluba Zagreb, izjavila je Jerica Ziherl ravnateljica Muzeja Lapidarium i Galerije Rigo prilikom otvaranja izložbe.
- U autoričinim slikama zamjetna je konstruktivna struktura, briljantnost čiste slike, svjetlo koje pridonosi izražajnom skladu, osjećaj mira i harmonije koji vodi kontemplativnim putom u njezino nadosobno iskustvo. Takvo stanje duha i mističnosti, osjeća se u bogatstvu svih motiva na fotografijama, a naglašava ga horizontala koja je prisutna u svim radovima, zaključila je Ziherl, pozivajući prisutne da nazoče drugoj izložbi fotografija u galeriji Rigo, autorice Anje Ronacher, mlade umjetnice iz Beča.
Na drugoj izložbi predstavljene su analogno razvijene crno-bijele fotografije, na srebrnoj želatini, na kojima su prikazi keramičkih posuda iz zbirke Muzeja vučedolske kulture, iz razdoblja 3000-2200 pr. Kr. Umjetnica, Anja Ronacher koja se bavi znakovljem, numerologijom i slikovnim pismom inspiraciju za svoje radove pronalazi na prethistorijskim keramičkim vazama i posudama gdje su na tamnim podlogama, raznim načinima urezivanja, utisnuti znakovi ispunjeni inkrustracijom i strogo postavljenim crvenim linijama. Prošle godine, prilikom njezinoga boravka u umjetničkoj Rezidenciji Kuberton naputili su je da posjeti Gradski muzej Vukovar i Muzej vučedolske kulture, pa su kao rezultat studijskog putovanja nastale izložene fotografije.
- S obzirom da su na posudama naših predaka urezani simboli sunca, ciklusa života i smrti, poput mjesečevih mijena, žrtvenih rituala s kojih nam govore i o zlu koje proizlazi iz najtamnije strane ljudske svijesti, povezivala sam povijesne činjenice i nastojala otkriti kako se devedesetih godina prošloga stoljeća mogao dogoditi tako krvoločan rat u Hrvatskoj i Vukovaru, ali shvatila sam da jedina istina počiva u spoznaji kvartnog odnosa, cikličkoj izmjeni: svjetla i tame, pravednoga i nepravednoga u dodavanju zle strane Božjem trojstvu, izjavila je umjetnica prilikom otvorenja izložbe.
Ono drugo
- Tragajući za nadljudskim nasiljem, slavni psihoanalitičar Carl Gustav Jung nastojao je u tamnim predjelima ljudske psihe otkriti uzrok bolesti koja poput ljudskog crva izjeda moderno čovječanstvo. Jezdeći u dramatičnom klimaksu numinoznosti, jezi koja nas privlači, povezujući transcendentalno s nesvjesnim, Jung poima da se u ljudskoj tami krije nadnaravno, ono "drugo" ,što nam nije blisko i što nas tjera u zlo bez moralnog zazora. Srećom, postoje pojedinci, koji prema demonskim silama pokazuju snošljivost i otpor, preispitujući sebe i u svjetlu tog otkrića dosežu božansku ljubav, poput Joba iz djela C. G. Junga. Stoga je i naziv ove izložbe "Odgovor Jobu", nastao kao stremljenje pojedinaca da se odupru besmislenosti nasilja, objasnila je Ziherl, pokazujući prema freskoslici na kojoj, najvjerojatnije svetac moli za suosjećanje i oprost od zala.
Na kraju izložbe, Ziherl je čestitala mladoj umjetnici zaželjevši joj puno uspjeha na prijavljenom natjecanju iz fotografije u Beču. (Sanja BOSNIĆ)