''Zadrhtala bi na zvuk njegovih koraka, ali je u njegovoj prisutnosti taj nemir popuštao i za sobom ostavljao tek neizmjerno divljenje, koje se na kraju pretvaralo u tugu." Tom rečenicom je u svom poznatom romanu "Gospođa Bovary" Gustav Flaubert možda najbolje oslikao karakter glavne junakinje Eme Bovary, dok joj dramaturg Nebojša Pop Tasić u istoimenoj predstavi iz produkcije Slovenskog narodnog gledališča Nova Gorica pristupa na jedan novi način i prikazuje je iz drugačijeg diskursa.
Klasik na kazališnoj pozornici
Naime, sinoć su posjetitelji 17. Međunarodnog festivala komornog teatra ''Zlatni lav'' u umaškom kazalištu mogli pogledati predstavu "Gospa Bovary" (Gospođa Bovary) Slovenskog narodnog gledališča Nova Gorica, u režiji Yulie Roschine, a u kojoj glume Arna Hadžialjević, Gorazd Jakomini, Vito Weis, Blaž Valič, Sandi Pavlin i Vladimir Hmeljak.
Priča je to o Emi koja živi u provinciji i bori se sa dosadom i ograničenjima maloga mjesta. U jednoličnom braku s liječnikom Charlesom biva sve nesretnija. Zanesena pročitanim romanima, od svog života očekuje uzbuđenje i strast, što joj se naposljetku i dogodi. Zbog preljuba je meta brojnih ogovaranja radi čega pati ona sama, pa i svi oko nje. Neprekidna žudnja za ljubavi i neostvareni snovi razaraju je u tolikoj mjeri da jedini spas vidi u samoubojstvu.
"Gospođa Bovary" je klasik koji je mnogo puta adaptiran, a glavna je junakinja predstavljena iz različitih kutova i poimanja.
U predstavi u režiji Yulie Roschine glavnu junakinju ne gledamo očima razuma, već ju doživljavamo kroz osjećaje. Pred publikom je tako bila Ema koju više ne osuđujemo, gotovo se poistovjećujemo s njom, jer shvaćamo njezine osjećaje, njezine snove i svijet koji nam nije potpuno nepoznat. Gledatelji se pitaju: tko je Ema, je li stvarno luda ili pak samo žrtva zaostalog patrijarhalnog društva. Da li je Charles dobar suprug ili slabić? Na kraju Ema je samo žrtva svojih snova koje sanja otvorenih očiju.
Prototip suvremenog čovjeka
- Ova se kazališna adaptacija Flaubertovog romana ''Gospođa Bovary'' formira oko pitanja o svijetu u kojem živimo, koji je osakatio ne samo Eminu dušu nego i dušu gotovo svakog čovjeka. U agoniji besciljnog traženja hvatamo se poput zraka trenutnih užitaka i senzacija, u nadi da ćemo na trenutak zaboraviti banalnost svojih života, zapuniti unutrašnju prazninu. Gospođa Bovary je relevantan prototip suvremenog čovjeka koji pred tom prazninom traži utočište u iluzijskoj projekciji stvarnosti, opsjednutosti ljepotom, bogatstvom, strašću i visokim društvom. U takvim društvenim uzorcima bitku dobivaju prosječni, duhovno isprazni i financijski snalažljivi. To je priča u kojoj se ograničenost, dvostruki moral, krutost, sitnost, postavljaju između čovjeka i njegovog bivanja. Pokazuje da se situacije, ljudi i njihove reakcije kroz povijest jako malo mijenjaju, ne žele se preodgojiti. Ema i njezini gotovo kao da pripadaju vječnoj aktualnosti s nama samima, napisala je dramaturginja Vesna Đikanović. (Tea GRGIĆ)