Učenički domovi ustanove su u sustavu srednjoškolskog obrazovanja u kojima borave mladi koji se školuju izvan mjesta prebivališta. U Hrvatskoj djeluje 56 takvih domova, a jedan od njih nalazi se u Puli. Tu živi i uči 110 učenika i učenica koji pohađaju 11 pulskih srednjih škola. Kako je školski uspjeh osnovni kriterij za upis u dom, a poštivanje nekih jednostavnih pravila kriterij za ostanak u domu do mature, valja naglasiti da se radi o dobroj djeci. Djeca su to koja s 14 ili 15 godina odlaze od kuće, odvajaju se od roditelja, obitelji i prijatelja da bi se školovala za odabrano zanimanje. Razlog dolaska može biti i sport kojim se bave ili glazba, za što Pula pruža povoljnije mogućnosti nego neka manje mjesta iz kojih dolaze.
Na putu k odraslosti
Život u domu u dobroj mjeri podrazumijeva osamostaljivanje, snalaženje u nepoznatoj sredini, upoznavanje novih ljudi, sklapanje prijateljstava, prihvaćanje i toleranciju različitosti, kojih je u tako brojnoj zajednici zaista mnogo. Tu su i neka nova pravila, drugačija nego u obitelji, drugačiji uvjeti za učenje, spavanje, higijenu i hranjenje. Puno je zahtjevnih zadaća pred tim mladim ljudima! Ali, nisu sami. Odgajatelji koji o njima brinu, profesori su različitih struka, koji nisu samo "zamjenski roditelji", već stručnjaci koji brinu o svim njihovim potrebama. Prate i pomažu u svladavanju školskog gradiva, brinu o zdravlju i zdravim životnim navikama, o aktivnom i kreativnom provođenju slobodnog vremena, potičući razvoj i napredovanje. Oni su kombinacija mame, tate, učitelja, trenera, starijeg brata, zabavljača, mentora, zaštitnika…
U pulskom domu dvije su psihologinje - Karmen Peruško, koja radi kao odgajateljica, i Ines Maurović, stručna suradnica. Svoju ulogu u životu domskih djevojaka i mladića smatraju veoma važnom. Podrška su odrastanju i razvojnim promjenama koje moraju svladati ti mladi ljudi od upisa u dom i srednju školu do mature. To je metamorfoza iz djeteta u odraslog mladog muškarca ili ženu. Cilj nam je da to bude osoba koja je zadovoljna sama sobom, s krugom prijatelja koji su joj dobra podrška, sa svjedodžbom u ruci na kojoj piše upravo to što bi željela raditi ili se s njom dalje školovati. Da to bude osoba koja zna što želi, da ima pred sobom važne životne ciljeve, zna kako ih ostvariti i ima potrebne kompetencije.
Nitko me ne razumije
Normalno je da u procesu sazrijevanja i odrastanja koji se odvija u tinejdžerskim godinama dolazi do turbulencija, zastoja, nezadovoljstva, nerazumijevanja, konflikata… Znamo da su to godine kada se mijenjaš iz dana u dan, kada ni sam sebe ne razumiješ, kada ti strašno smetaju zahtjevi autoriteta odraslih, kada ti se raspoloženje mijenja iz trena u tren i ne treba ti za to neki velik povod. Drmaju te navale hormona, navale školskih obaveza, a ljudi oko tebe "ništa ne razumiju". E, to je za psihologe pravi izazov!
Saslušati dijete koje ima osjećaj da ga nitko ne razumije, pomoći da stekne ili ponovo vrati prijatelje s kojima je u sukobu, pomoći da ga bolje razumiju roditelji (ili odgajatelji, nastavnici), da sam sebe bolje razumije… Pomoći da se nosi s tugom, da pobijedi strah, postane sigurniji u sebe, nauči donositi odluke svojom glavom i to po mogućnosti pametne, da voli sebe i druge oko sebe. Jedna od tih važnih odluka je i pitanje što dalje nakon srednje škole, gdje psiholog kroz profesionalnu orijentaciju pomaže mladoj osobi osvijestiti svoje želje i mogućnosti.
Roditeljske nedoumice
Psiholog je u pravom smislu podrška odrastanju i pomoć pri snalaženju u burnim godinama provedenim u domu. Osim učenicima, psiholog u domu podrška je njihovim roditeljima da se što uspješnije nose sa svojim, ponekad čudnim, adolescentima. To je u prvom redu pomoć u odgojnim nastojanjima, podrška kada treba postaviti granice ili mijenjati neprihvatljivo ponašanje, pomoć kada se pitaju kako uopće komunicirati s hirovitim tinejdžerom, savjetodavna stručna pomoć kada imaju obiteljskih problema koji bitno utječu na život njihovog djeteta smještenog u učeničkom domu.
Brojne su okolnosti kada psiholog svojim znanjem i stručnošću može pomoći i olakšati neku životnu prekretnicu ili samo pružiti ruku da se lakše popnemo na novu razvojnu stepenicu. (Ines Maurović, prof. psihologije)