Elena Orlić, pulska netom diplomirana glumica, govori o svome radu, planovima i perspektivi mladih glumaca u Hrvatskoj.
- Kakva je danas perspektiva jedne friško diplomirane glumice kada kazališta ne zapošljavaju, a do drugih je uloga sve teže doći? Je li je najvažnije biti ustrajan?
- Situacija trenutno nije sjajna, ali perspektive svakako ima. U ovoj struci uvijek ima posla, no pitanje je za koga i u kojoj mjeri. Trenutno u Hrvatskoj ima puno više glumaca nego što je to potrebno, ali bilo bi posla za sve da se sustav malo bolje uredi. Kazališta sve manje zapošljavaju glumce za stalno, a oni koji su na redovnoj plaći rade predstavu za predstavom, te po inerciji dobivaju priliku za prilikom dok ostali teško dolaze do ikakvog projekta. Danas smo primorani okrenuti se sebi, proširiti vidike i izmisliti nešto novo, to je jedini način da se izgrade novi temelji za bolju budućnost.
- Interpretirali ste ulogu Anite u filmu Dana Okija "Predstava", prikazanom na 57. pulskom filmskom festivalu.
- Jesam, to je bilo divno iskustvo, a ujedno i moje prvo filmsko iskustvo nakon kojega sam se zaljubila u rad na filmu. To iskustvo mi je puno pomoglo da naučim kako se snima film i kako se glumac treba ponašati ispred kamere, a to je nešto potpuno drugačije od glume u kazalištu. Kazališna gluma iziskuje jaču ekspresiju, dok je ona filmska puno osobnija, intimnija.
- Planovi za budućnost?
- Nemam nekih konkretnih planova. Što se bliže budućnosti tiče, uskoro ću započeti s radom na jednom projektu. Otvorena sam za bilo kakve projekte, znam da želim raditi što više i da je ovaj posao moj konačan odabir, no vidjet ćemo kamo će me sve to zajedno odvesti. Nikad ne volim ništa planirati jer život nas uvijek nekako iznenadi i prisili da planove naglo promijenimo. Zato vjerujem intuiciji i nadam se da će me odvesti točno tamo gdje trebam biti, gdje je to najbolje za mene. (V. BEGIĆ)
CIJELI RAZGOVOR ČITAJTE U TISKANOM IZDANJU.