Placaju li Puljani neutemeljene, nemale i nepotrebne troškove plinofikacije? Je li bilo nužno promijeniti cjelokupnu plinsku mrežu grada te uvjetovati korisnicima prilagodbu instalacija koje su služile svrsi tijekom nekoliko desetljeca korištenja ukapljenog plina?
Pitanja su to koja se namecu nakon niza istupa vijecnika u Gradskom vijecu, ali i obracanja javnosti oporbenog vijecnika Ladonje Mauricija Licula. On je, medu ostalim, spocitnuo Upravi Plinare da nikada nije napravljena tehnicko-ekonomska analiza stanja postojece plinske mreže, koja je trebala biti osnova plinofikacije grada prirodnim plinom.
Još 2001. tražena je zamjena svih instalacija
- To uopce nije tocno. Analiza je napravljena 2. ožujka 2001., na temelju odluke Skupštine, koju su tada cinili predstavnici Ine i Grada Pule. Oformljena je radna grupa za procjenu sanacije plinovodnog sustava i rezultat toga je analiza stanja. Zakljucci su bili da treba zamijeniti cjelokupnu plinsku mrežu grada zajedno s prikljuccima, unutarnje plinske instalacije i dimovode.
Od tada smo svi znali kakvo je stanje tako da ovo sadašnje kopanje po Puli nije ostvarivanje mog životnog sna da raskopam cijeli grad tako, bez veze! Takoder, vec je tadašnji procelnik županijskog Odjela za gospodarstvo Lenko Uravic, ujedno i bivši direktor Plinare, javno ustvrdio da nakon eksplozije plina u sijecnju 2001. opasnost nije prošla sve dok se ne rekonstruira cijela mreža i izgradi nova proizvodna linija.
Tada se govorilo o nužnim ulaganjima od 25 milijuna maraka, što bi danas bilo više od sto milijuna kuna, ustvrdio je direktor Plinare Dean Kocijancic.
Dodao je da je i na sudenju za eksploziju plina u zapisnik ušlo da je tadašnji direktor Plinare Igor Tomišic više puta pisano ukazivao clanovima NO-a i vlasnicima Plinare da su plinske instalacije zastarjele te da za sanaciju cijelog plinovoda Pule treba utrošiti 20 milijuna maraka, ali novac nije bio dostupan.
- Poznato je da je dio instalacija iz doba Austro-Ugarske Monarhije, u što se i sami uvjeravamo sada kada ih mijenjamo. No, moram naglasiti da je nakon te analize i svih saznanja izraden idejni projekt plinofikacije, koji je 2005. prezentiran u komunalnoj palaci predstavnicima Grada, Županije, Ine, Hrvatske strukovne udruge za plin i Gospodarske komore, a potom su Institut "Hrvoje Požar" i Coin izradili dodatnu studiju koja je bila temelj za dobivanje kredita.
Preduvjet za realizaciju tog projekta bio je i svježi kapital da bismo mogli dobiti kredit, što se i dogodilo 2007., kada je Plinara dokapitalizirana i Županija ušla u suvlasništvo te kad je temeljni kapital s 20 tisuca dosegao 35,8 milijuna kuna. Plin je stigao iz Jadrana do kopna i mi smo poceli s plinofikacijom prema projektu koji su odobrili naši vlasnici, dakle Ina, Grad Pula i Istarska županija, ustvrdio je Kocijancic.
Za godinu dana 229 novih potrošaca
Na pitanje jesu li proveli anketu i vidjeli koliko ce po dolasku novog energenta - prirodnog plina - biti i novih potrošaca, Kocijancic kaže da se iz financijskih izvješca jasno vidi da su prihodi od naknade za prikljucenje iznosili lani više od 1,8 milijuna kuna, a kad se zna da svaki prikljucak košta oko 8.000 kuna, tada se dolazi do brojke od 229 novih potrošaca prikljucenih na plinsku mrežu grada Pule u samo jednoj godini.
- Po studiji opravdanosti, u planu je 125 novih potrošaca godišnje, uz rekonstrukciju još 700 postojecih prikljucaka, što odradujemo bez naknade do glavnog ventila, pojasnio je Kocijancic.
Sve nove instalacije i plinomjer moraju biti izvan zida
Na upit trpe li Puljani strucno neutemeljene, nepotrebne i nemale troškove vezane za prelazak s gradskog na prirodni plin, Kocijancic veli da se sve radi po propisima, a samo iz jednog osnovnog razloga - sigurnosti opskrbe gradana plinom.
- Eksplozija plina u Puli bila je velika škola i za nas i za cijelu Hrvatsku stoga smo mi, prilikom plinofikacije grada, odradili sve potrebne radnje iz predostrožnosti i donijeli pravilnik koji je verificiralo Ministarstvo unutarnjih poslova. Tako je odredeno da sve nove instalacije i plinomjer, kao mjesto najcešceg propuštanja plina, moraju biti izvan zida. Stare instalacije, ako su ispravne, mogu biti u zidu.
Na cijevima izvan zida lakše je utvrditi mjesto eventualnog propuštanja i sanirati cijev. Cijevi moraju biti bešavne, a ne šavne ili navojne. Važan nam je pristup plinomjeru zbog zatvaranja protupožarnog ventila, ali i ocitavanja stanja… U stvarnosti je situacija kaoticna i zbog toga dolazi do problema, ustvrdio je Kocijancic. (S. ZRINIC TERLEVIC)
PROCITALI STE SKRACENU VERZIJU TEKSTA. VIŠE U TISKANOM IZDANJU GLASA ISTRE OD PONEDJELJKA.