Program 18. PUF-a - medunarodnog kazališnog festivala, završava veceras, a sinocnja, cetvrta vecer bila je u znaku eksperimentiranja videom, tijelom i kabaretom.
Na programskom meniju bili su "Josip" Talijana Allesandra Sciarronija, zatim "Mikado" Španjolca Miguija Bandalasola i "Grad pjevajuceg plamena" danske skupine T.I.G. - Telepatic International Gruop.
"Josip" je jednostavan i pametan, konceptualno dobro osmišljen i nepretenciozno izveden performans koji spaja glazbu, manipulaciju videom i pokret. Izvedbu na Maloj sceni Istarskog narodnog kazališta krasi ležernost i otvorenost, a iako obiluje dosjetkama koje zadiru u komicno, "Josip" je zapravo dirljiv performans.
Sciarroni na sceni okrece leda publici i radi za racunalom. Prvo otvara program za odabir glazbe, a potom i onaj za manipulaciju videom. Snimka kamere njegovog racunala projicirana je na veliki videozid i tu pocinje Sciarronijeva igra s medijem.
Ulazi i izlazi iz kadra te koristi razne videoefekte kao što su zrcalna slika i spirala u centru slike. Sciarroni ništa ne sakriva od publike - sve poteze koje izvodi za kompjutorom vidi i publika, kojoj je sasvim jasno kako je "zec završio u madionicarevom cilindru". Sciarroni je svoje scenske pokrete, koji zahvaljujuci videoefektima tvore nevjerojatne i nove slike, razvio do savršenstva.
Odabir glazbe u performansu "Josip" takoder je važan jer je zahvaljujuci skladbama izvodaca kao što su Bjork, Lemon Jelly i napose Anthony and the Johnsons uspio dati dirljivu konotaciju cijeloj prici. Zadnja Sciarronijeva "videoigra" ponajbolje spaja komicno i dirljivo kada se, zahvaljujuci društvenoj mreži Chatrouletta, odjeven u Batmana (kostim je onaj iz TV serije iz 60-ih godina) prikazuje slucajnoj publici na internetu.
Igra tijelom i fleksibilnim šipkama okosnica je performansa "Mikado" koji je izveden ispred ulaza u festivalski klub Zerostrasse. Mandalasola i njegov performans manipulacije s elementima butoh plesa publika je vec mogla progledati na festivalu izvedbenih umjetnosti FoPa održanom 2009. u bivšem skladištu Istre u Rakovcevoj ulici.
Mandalasol, zahvaljujuci svojim dobro uvježbanim pokretima i vizualno atraktivnim oblicima koje stvara s fleksibilnim šipkama, nalikuje kakvom egzoticnom i bezvremenskom ulicnom umjetniku.
Zadnji program veceri bio je takoder konceptualno kompleksan i uspio je spojiti kabaret, znanstvenu fantastiku, grotesku i suvremenu, eksperimentalnu glazbu. Naime, "Grad pjevajuceg plamena" kao inspiraciju crpi SF pripovijetku Clarka Ashtona Smitha, no osim tog priznatog izvora, nemoguce je u njihovom glazbenom performansu ne vidjeti i utjecaj radova Kurta Weilla.
Kabaret kao groteska smještena u jednom distopijskom vremenu uspješna je kombinacija na prvi pogled nespojivih elemenata, a ponajviše zahvaljujuci bravuri i fizickoj impozantnosti pjevaca benda Zlatka Burica. Uz njega bend sacinjavaju i Henning Frimann (zvukovi) te Jorgen Rasmussen (vokal).