Eksperimentalni film i u Puli

Isteklo je pravo korištenja fotografije
Isteklo je pravo korištenja fotografije

Medunarodni festival eksperimentalnih filmova 25 FPS, ciji naslov oznacava broj slicica u sekundi (frames per second), prema europskom videostandardu (PAL), održava se svake godine krajem rujna u zagrebackom Studentskom centru. Festival je ove jeseni dogurao do pete obljetnice, što je bio dobar povod za organiziranje gostujucih programa u vecim hrvatskim gradovima (Vukovar, Split) kojima se tijekom vikenda pridružila i Pula (klub Marelica u Domu hrvatskih branitelja).

Petak su obilježili najbolji filmovi prethodnih festivalskih izdanja koji ukazuju na visoku razinu medunarodne ponude u tom egzoticnom filmskom rodu. Prikazana su cak dva njemacka ostvarenja - "Motodrom" (autor Jorg Wagner) je najnarativniji medu prikazanim filmovima, dok "Jugozapad" (redatelj Ulu Braun) više teži strukturalnom filmu. U ruskoj "Skliskoj gori" Galina Miznikova i Sergej Provorov nižu kadrove ljudskih tjelesa koja padaju uz zvukove hitaca i kližu niz strmu padinu, dok Amerikanac Ben Russell u filmu "Crno-bijeli tripovi broj tri" slicno radi s usporenim kadrovima razularene publike na rock koncertu.

Preostali filmovi uglavnom se bave vizualnim transformacijama, bilo intervencijama na vec snimljeni materijal (francuska "Vrtoglavica") ili pak potpunim generiranjem novih svjetova na racunalu (nizozemski "Scape Time").

Subotnji program zapoceo je ostvarenjem poznatog splitskog snimatelja Borisa Poljaka, koji je posudio naslov cuvene Tijardoviceve operete (Splitski akvarel) za osebujan portret današnjeg Splita. Ljetni morski ugodaj prožima i argentinski film "Carlos Catani" u kojemu Marcos Meconi razvija biografiju covjeka s raznim imenima i alergijom na sunce, a narativnijim ostvarenjima pripada i americki "Želim vidjeti" (autorica Adele Horne). Subotnju vecer takoder je obilježio i "Reci nešto, molim te", kratki film s utjecajima eksperimentalnog i animiranog koji je režirao mladi Irac David O'Reilly.

Cjelokupni program uspio je približiti pulskoj publici znacaj festivala 25 FPS kao pogled na zatvorenije i nepristupacnije filmske izricaje, a nadajmo se da to nije njihovo zadnje gostovanje. Kao što je u završnoj rijeci spomenula organizatorica Marina Kožul, bilo bi sjajno da se ista zbivanja dogodine održe u znatno boljim uvjetima pulskog kina.


Podijeli: Facebook Twiter