Mnogo se toga događalo na ''Drosini'' otkako je početkom lipnja prošle godine NK Istra 1961 dobila nove vlasnike. Od trenutka, kad je financijski krah supstituiran ambicioznim najavama borbe za izlazak u europska natjecanja, preko zanimljivog prijelaznog roka i neizvjesnog početka sezone, do razlaza s dugogodišnjim trenerom Igorom Pamićem i turbulentnih nekoliko posljednjih kola obilježenih momčadskim previranjima i padom na osmo mjesto natjecateljskog poretka, ali i financijskim poteškoćama koje su u cijeloj toj priči ponajviše kompromitirale rad novog klupskog rukovodstva. Nepobitno je da javnost postaje sumnjičava glede uspješnosti projekta iza kojeg stoji grupacija američkih investitora, pa stoga pred nastavak prvoligaške sezone razgovaramo s njihovim predstavnikom, izvršnim direktorom Istre 1961, Michaelom Gloverom.
Gospodine Glover, u uvodu, kako generalno tumačite nesrazmjer ljetos postavljenih ciljeva s pozicijom koju Istra 1961 zauzima uoči nastavka Prve HNL?
- Mi smo u Hrvatsku došli graditi, a za gradnju su potrebni čvrsti temelji. Oni koje smo ovdje zatekli nisu bili čvrsti kao što smo očekivali. Naš prethodnik Ščeglov spasio je klub od bankrota i zaslužuje priznanje zbog toga, no ostao je bez resursa i onda smo mi također spasili klub od bankrota u punom smislu riječi. Zato je sada pred nama velik posao, no iako je temelj lošiji od očekivanja, ipak je tu niz pozitivnih faktora, poput stadiona i navijača, na kojima unatoč lošijem startu nastavljamo graditi ono što smo i planirali.
Kažete da ste iznenađeni lošim temeljima, no dugo ste se pripremali za preuzimanje kluba i imali uza sebe suradnike koji poznaju ovo podneblje. Unatoč tome najavljivali ste ekspresan uspjeh, a onda već u startu naišli na očite prepreke. Što ste to previdjeli, koje su vas to prepreke limitirale?
- Prvo moram reći da, koliko god izbliza nešto promatrali, ne možete imati jednak uvid kao kad ste unutra. Naš je uvid bio limitiran na mnogim poljima koja su važna za rad kluba, primjerice u strukturi i kvaliteti zaposlenika, suradnji trenera i momčadi... Previdio sam i dinamiku odnosa momčadi i trenera, za kojeg sam bio uvjeren da treba dobiti priliku i smatrao to važnom stvari, ali danas je jasno da to nije bila dobra odluka. Pogreška su i cijene ulaznica koje smo postavili, jer sam krivo procijenio ekonomsku realnost ovih krajeva. To je svakako bila prepreka boljoj atmosferi, jer za uspjeh je uvijek potrebna podrška navijača, stoga će cijene ulaznica u nastavku biti smanjene. Pitate zašto me savjetnici odmah nisu upozorili? Vjerujte da bih volio uvijek dobiti perfektne savjete, no u biznisu se na to teško može računati. Događaju se greške i loši savjeti, ali zato ne treba zanemariti dobre stvari i savjete. Mislim da mnogi podcjenjuju težinu kupovine i vođenja nogometnog kluba u Hrvatskoj. Ukupno gledano, bilo je više dobrih savjeta, no ključno je u cijeloj priči učiti na pogreškama. Nitko nije savršen, a mi ćemo se truditi da budemo što bolji.
U posljednje vam se vrijeme najviše spočitava kašnjenje isplata igračima. Iako je to donedavno bilo sasvim uobičajeno, malo je tko očekivao da će i nakon vašeg dolaska postojati sličan problem. Kazali ste u prošlom obraćanju javnosti da je došlo do nepredviđenih okolnosti, možete li danas biti konkretniji?
- Prvi je problem nastao odmah po dolasku kad smo shvatili da su zaostale obaveze prema igračima veće od očekivanja i u to smo utrošili mnogo novca. Uključujući dolaske i odlaske igrača, bila je to skupa tranzicija. Napomenut ću da nikako ne dovodim u pitanje da igrač s ugovorom treba biti isplaćen, no isto tako sam očekivao da će obaveze prema meni biti ispoštovane. Ali, nisu. Tako sam se našao u priličnom problemu, jer kako planirati budžet kad se ne možete osloniti na obećane prihode? Neću govoriti o kome je riječ, ali naučio sam da se u Hrvatskoj nije baš pametno oslanjati na druge. Prihvatio sam tu činjenicu i u buduće ću se oslanjati samo na sebe i svoju grupaciju kako obaveze prema zaposlenicima i igračima ne bi došle pod znak pitanja. Uglavnom, zaostatke koji su tako nastali isplatili smo u mjesec dana, ovih dana podmirit će se i preostale obveze za studeni, dok za prosinac još uvijek zaprimamo fakture igrača, bez kojih ih ne možemo isplatiti. Nekad ih igrači pošalju ranije, nekad kasnije, a mi ne vršimo uplate pojedinačno, svaki dan po jednu, nego skupno. Računam da će od 15 do 30 dana nakon primitka zahtjeva isti biti i isplaćeni i da više neće biti razloga za nezadovoljstvo.
Kad smo kod financiranja, možete li našim čitateljima pojasniti na koji se način u hijerarhiji vaše investitorske grupacije financira Istra 1961?
- Većinski dio kluba posjeduje tvrtka Round Midnight Investments, sa sjedištem u Zagrebu (uz nakanu da se uredi presele u Pulu), koja je dijelom RMI-LLC korporacije iz SAD-a. Hrvatski RMI rukovodi financiranjem Istre 1961 i samo se time bavi, dok je američki RMI otvoren i za druge projekte. Odakle sredstva dolaze u klub, to uglavnom ovisi o prirodi investicije.
Koliko Grad Pula kao suvlasnik participira i tražite li dodatne ulagače, odnosno sponzore?
- Grad nam osigurava stadion i infrastrukturu te dio troškova omladinskog pogona. Taj udio je manji od 20 posto, a reći ću vam da financiranje omladinskog pogona prema prijašnjim podacima košta oko 2,3 milijuna kuna godišnje. Dakle, 80 posto tih troškova snosi klub, članarina nema. U potpunosti financiramo i novoosnovanu školu za djevojčice za koju sam uvjeren da će kroz nekoliko godina biti dobra investicija. Što se tiče ostalih uloga Grada, uglavnom se to svodi na upoznavanje i kontakte s potencijalnim sponzorima. Konstantno radimo na tome i otvoreni smo za suradnju sa svakim dijelom zajednice koji je zainteresiran participirati u radu kluba, uključujući i humanitarni rad. Zasad najintenzivniju suradnju ostvarujemo s Nikeom i vrhunac te suradnje očekujemo na ljeto ulaskom u njihovo društvo nakon isteka postojećeg ugovora s Erreom. Također, dogovaramo suradnju s lokalnim tvrtkama poput Vistre, ali pokušavamo zainteresirati i neke inozemne sponzore. Svjesni smo da za početak takve suradnje treba imati rezultatsku podlogu, kad ju dostignemo bit će nam lakše privući potencijalne partnere, a dotad ih moramo uvjeravati u ispravnost naše priče.
Hajdemo malo i o brojkama. Koliko ste sredstava uložili dosad u ovaj projekt?
- Na stranu iznos za otkup dionica, mogu reći da smo u ovom trenutku uložili skoro 26 milijuna kuna, preciznije 25.933.480 kuna, u rad kluba i očekujemo da će to biti dostatno do konca sezone. Velika većina se odnosi na obveze prema igračima, kako na one koje smo doveli mi, tako i na naslijeđene dugove prema nekim igračima koji su otišli prije našeg dolaska. Uopće, najveći dio našeg budžeta odnosi se na plaćanje igrača.
Imate li već financijski plan i okvirni proračun za iduću sezonu, s nadom i pretpostavkom da će Istra 1961 zadržati prvoligaški status?
- Imamo plan i imamo budžet. Rekao bih to ovako, budžet za bilo koju sezonu ugrubo iznosi 25 milijuna kuna. To je gotovo dvostruko više nego što je bilo prije našeg dolaska i mogu reći da u idućoj sezoni sigurno neće iznositi manje od te cifre, a modificirat ćemo ga ovisno o postojećem kadru, odnosno željama i namjerama trenera, o čemu ćemo moći govoriti tek nakon što odigramo drugi dio ove sezone. Osobno očekujem da bude i veći, a uz to planiramo ostvariti suradnju s drugim klubovima, poput Chieva iz Verone i nekih bundesligaša, kako bi razvili mrežu suradnje u kojoj ćemo dovoditi, ali i prodavati talentirane igrače.
Prije nego se pozabavimo pitanjima sportske politike, kako komentirate pad zainteresiranosti gledatelja za domaće utakmice, ali i okruženje koje nije bilo baš poticajno?
- Mislim da u broju gledatelja ključnu ulogu imaju rezultati. Iako, temeljem usporedbi, uvidjeli smo da nema znatnog pada u odnosu na prošle godine, uz razliku da su tada na stotine ljudi uspijevali besplatno ući na stadion, a to više nije moguće. S obzirom da je naš cilj privući publiku, nastojat ćemo činiti sve da tako i bude, počevši od snižavanja cijena karata i ispravljanja greške koju smo u tom pogledu načinili. Odrastao sam čovjek, naravno da neću nastaviti s nečim što uvidim da sam pogrešno procijenio. Inače, što se okruženja tiče, znajte da svaki put kad se dogodi neka promjena, postoji dio ljudi koji će biti zadovoljni te dio koji neće. Imam osjećaj da postoje ljudi u našem okruženju koji bi nas voljeli vidjeti kako posrćemo i ulažu velike napore u to, ali smatram da je najbolje ne obazirati se i ustrajati u svojim ciljevima.
Primjećujemo da ste svjesni nekih stvari koje treba popraviti, a i govorili smo uglavnom o Vašim propustima, pa evo prilike da izdvojite dosadašnji ''bright side of life'', tj. pozitivni dio priče...
- Jako je važno da smo doveli odličnog trenera, preživjeli financijske poteškoće te stabilizirali klub. Osobno sam u ovih nekoliko mjeseci uspio naučiti ponešto o životu u Hrvatskoj i doći do razine da mogu shvatiti neke odnose, predvidjeti reakcije i sam donositi odluke. Promatranje vaše kulture i poslovne klime čini me sposobnijim donositi ispravne odluke. Sretan sam i zbog posvećenosti ljudi koji rade u klubu i mnogih članova zajednice kojima je stalo do kluba. Ponosan sam na rad s djevojčicama, jer to je nešto novo i vrlo perspektivno, ali i na promjene učinjene u omladinskoj školi posljednjih tjedana, iako nam tu predstoji još jako puno posla.
Na stranu birokratsko poslovanje, kako gledate na odrađeno u sportskom segmentu. Ponavljamo, obzirom na najave došlo je do rezultatskog podbačaja, no leži li razlog tome u selekciji igrača ili uvjetima koje ste kao klub nudili?
- Ne želim biti nepošten prema drugima i zato ću početi od sebe, jer ja sam taj koji sam donosio konačne odluke o igračima i trenerima. Međutim, sjetite se da je momčad ljetos ostala bez posuđenih igrača Dinama koji su bili ključne figure, a i s njima je bila na rubu ispadanja. Mislim da to treba imati na umu, posebice danas kad smo nekoliko bodova od šestog mjesta i na poziciji boljoj od one na kojoj smo klub zatekli. Dakle, kvaliteta momčadi je bila loša, trener se nije uklapao u naš način rada, bilo je tu puno negativnih stvari koje bih opisao kao dvije struje od kojih je jedna tražila, a druga usporavala uspješnost. U takvim uvjetima teško je bilo napraviti dobar posao na bilo kojoj razini. Jasno da je bilo pogrešnih procjena kod dovođenja igrača, to se događa, iako nismo imali pravo na taj luksuz. O financijama sam već govorio, donio sam odluku koja mi se iz perspektive života u SAD-u činila razumnom, ali se pokazalo da ovdje to ne prolazi i to je pogreška zbog koje smo patili. Na sve to nadovezao se i pritisak javnosti i gubitak dijela publike zbog pogreške s cijenama. Međutim, spremni smo podići glavu i ispraviti takve pogreške.
Kolike će biti cijene ulaznica u nastavku sezone?
- U nastavku natjecanja Prve HNL cijene ulaznica za domaće utakmice Istre 1961 bit će sljedeće: Sjever 20 kuna, Istok 30 kuna, Zapad 40 kuna, Jug (gosti) 50 kuna. Cijene će biti jednake i na dan utakmice, a za svu djecu ispod 15 godina koštat će svega jednu kunu. Vlasnici godišnjih ulaznica dobit će nadoknadu u vidu poklon paketa koje mogu preuzeti idući tjedan u terminima prodaje ulaznica za utakmicu s Interom.
Rad u omladinskom pogonu osjetljivo je pitanje koje i dalje podliježe kritikama, a taj ste segment označili jednim od prioriteta?
- Zatekli smo prilično neorganiziran sustav i uspjeli promijeniti neke stvari. Podignuli smo profesionalizam na višu razinu i okupili dobar trenerski kadar. Nismo uspjeli napraviti velik pomak, no ipak treba vremena da se isprave pogreške koje su ranije napravljene, jer znate i sami koliko je prvotimaca iznjedrio taj pogon posljednjih godina. Osobno sam bio prilično zaokupljen prvom momčadi i znam da situacija nije idealna, no zadovoljan sam učinjenim u posljednjih nekoliko tjedana. Napravili smo neke rotacije, vratili Dragu Mamića isključivo na administrativnu poziciju i okružili ga suradnicima, uključujući i Rubčića koji se sad može više pozabaviti tim segmentom. Utrošili smo jako puno vremena na pripremu programa rada s više od stotinu stranica koji su dobili svi treneri, umrežujemo ih međusobno uključujući i glavnog trenera Panadića i njegov stožer. Postavili smo neke strukture i standard, ali smo također voljni slušati savjete, organizirati sastanke s roditeljima i razmatrati kako da što brže napredujemo.
O novom šefu stožera, Andreju Panadiću, već ste se izjasnili i njega tek čekamo na djelu, Robert Rubčić bio je prijelazno rješenje, ali još niste iznijeli detaljniji stav o neslavnoj suradnji s Igorom Pamićem koja se od prvog dana činila teško održivom. Bilo je, naime, razvidno da se ne nalazite na istoj ''valnoj duljini''.
- Slažem se, ali to ne znači da nismo mogli doći do nje. Bio sam iskren prema Pamiću kad sam mu objašnjavao naše planove i nadao se da će njegova strast i privrženost klubu dovesti do toga da ih prihvati. Različitosti bi bile prihvatljive da su ostale u ovom uredu, no smetalo me pričanje iza leđa i curenje informacija. Ja nisam imao problem raspravljati s nekim tko drugačije razmišlja sve dok imamo isti cilj, no očito to nije bio slučaj. Sve do dana kad smo ga odlučili smijeniti vjerovao sam da naša suradnja može donijeti rezultata i ne žalim što sam mu dao priliku. Oslanjao sam se na njegov kontinuitet, poznavanje igrača i prilika, te na činjenicu da ima podršku publike. Igor Pamić definitivno ima i neke kvalitete, ali danas je jasno da je to bila odluka koja nas je koštala puno vremena i novca. (Dameo RAMIĆ - KOVAČIĆ)