Fotograf Hassan Abdelghani roden je 1965. godine u Osijeku, a do svoje osme godine živio je u Kairu, gdje i danas živi njegov otac Egipcanin, koji nije želio napustiti zemlju rekavši da ako mu je sudeno da mu se nešto dogodi, neka to bude u njegovoj zemlji. Abdelghani danas sa sestrom i majkom Hrvaticom živi u Puli, gdje vodi galeriju Makina.
- Svakako bih bio medu prosvjednicima. Nezadovoljstvo je godinama tinjalo, medutim Mubarak je prije 30 godina došao na vlast i odmah je uveo izvanredno stanje koje traje do danas. Policija je cijelo to vrijeme bila na ulicama i stalno je u nekakvom stanju pripravnosti, a turistima se ne dozvoljava vožnja južnim dijelom Egipta.
Ljude su najviše boljele izborne varke, a izbori su bili cista komedija. Dodeš na glasovanje i imaš pitanje "želiš li Mubaraka ili ne", višestranacje gotovo da ne postoji. Svatko tko se nametnuo kao opozicija bio je uhapšen zbog nekog montiranog slucaja. Zatvori su stravicni, a jedna od omiljenih tortura stražara bilo je silovanje zatvorenika.
Što mislite o buducnosti zemlje i država u okruženju?
- Priželjkujem slobodan Egipat koji ce u istinsku demokraciju povesti jedan od voda oporbe, nobelovac Mohamed El Bardei. On je pacifist, a na njegovoj strani su cak i ekstremni fundamentalisti, omladina, kršcani. Svi oni žele da u nekom prijelaznom razdoblju povede Egipat do prvih pravih demokratskih izbora.
Može li odlazak Mubaraka ojacati ekstremiste iz redova Muslimanskog bratstva?
- Oni su vrlo jaki, a sada im se otvara novi prostor za dodatnu snagu i sigurno ce ici u izbornu utrku. Nadam se da nece dobiti vecinu u parlamentu jer zemlju vracaju tisucu godina unazad. Zanimljivo je da pripadnici Muslimanskog bratstva podržavaju prosvjede, što se može tumaciti i kao korištenje trenutka za jacanje vlastitog položaja, no cinjenica je da je njima Mubarak oduvijek bio najveci neprijatelj.
Cuo sam izjave islamista koji su govorili da u ovom trenutku nije važno da li si kršcanin, musliman ili ateist i jedini je cilj rušenje Mubaraka. Pozitivno je da su religijske napetosti popustile. Prošli petak na Dan gnjeva policijske snage iliti "bijesni psi" stale su ispred muslimana koji su klanjali. U tom su trenutku izašli kršcani koji su rekli da ce napraviti živi zid i tako odvojiti vjernike u molitvi od policije. Tada je dosegnut sam vrh religijske tolerancije u Egiptu. Upravo to priželjkujem zemlji koja nece ovisiti o americkoj pomoci, vec ce uz svoje resurse i bogatstvo živjeti život dostojan covjeka.
Može li Mubarakov odlazak za Izrael, ali i SAD, znaciti katastrofu?
- Ne vjerujem, jer Egipat je prvi arapski lider koji je otvoreno njegovao politiku pomirbe s Izraelom. Europa igra kako Amerika svira: izjasnila tek kada je svoje stavove iznio SAD. Iskreno se nadam da ce pustiti egipatski narod da svrgne tu diktatorsku barabu. Bitno je što je vojska zahtjeve prosvjednika nazvala legitimnima.
Kao pravi diktator, Mubarak je planirao svog sina montirati za nasljednika, a da je potonji kojim slucajem izgubio izbore, drugi scenarij bio bi bijeg iz zemlje, naravno sa zlatom. Mubaraku ne bi trebalo dozvoliti da napusti Egipat i treba mu suditi za sve stravicne zlocine koje je ucinio. Mnogo je ljudi umrlo u nepoznatim logorima usred pustinje, ljudi su doslovce nestajali preko noci.
Voda oporbe El Baradei jucer je porucio da Mubarak treba otici najkasnije do petka da bi se sprijecilo krvoprolice.
- Od srca se tome nadam. Nisam od onih koji misle da revolucije imaju svoje žrtve. Medu prosvjednicima su pretežito mladi, a žene su medu prvima izašle na ulice - studentice, majke, bake. Narod se povezao s tuniškom opozicijom koja je prosvjednike upucivala kako da organiziraju demonstracije. Neki od savjeta su bili da preko dana odmaraju jer policija je tada cijelo vrijeme aktivna, a navecer su umorni, pa je najbolje demonstrirati predvecer.
Žalosno je što je u subotu policija iz svih zatvora pustila na tisuce kriminalaca da bi izazvali potpuni kaos. Egipat ima mnogo gastarbajtera, mnogo mladih napušta zemlju u potrazi za koricom kruha. Postoji poslovica "Egipat je majka svijeta i tko se jednom napije vode iz Nila, taj se uvijek tamo vraca".
No korupcija je pojela društvo i umrežena je u sve pore. Ništa se ne prekriva i sve se doslovce radi na stolu. Na kairskom trgu, gdje su najveci prosvjedi, postoji zgrada u kojoj po brojnosti radi gotovo pola Pule. To je takva besmislena birokracija, stalno se vrte nekakve muljaže i stalno moraš nekoga potplacivati. To je tako bolno, ljigavo i bolesno. (Danijela BAŠIC-PALKOVIC)
Na TV-u o piramidama
Mediji su pod apsolutnom kontrolom vlasti. Kada je sve pocelo, moj
otac je krenuo kod lijecnika i naletio na barikade. Ništa mu nije bilo
jasno i vratio se kuci, a kada smo se culi rekao mi je: "Ma sve je OK,
evo citam novine, gledam TV, neki dobar dokumentarac o piramidama, još
ga nikad nisu prikazali". To sve govori.
Ne treba zaboraviti da je
Egipat prva zemlja u svijetu koja je ukinula internet i mobilnu
telefoniju, a puno im preko Facebooka pomaže WikiLeaks, zakljucuje
Abdelghani.