Stig'o Edo. Nakon dugo vremena najpoznatiji reper s ovih prostora konacno stiže na sam vrh Istre, tocnije u Seasplash Summer Club u štinjanskoj tvrdavi Punta Christo u sklopu velikog hip-hopsplash spektakla. Edo Maajka, koji živi na relaciji Tel Aviv - Zagreb, u Štinjan dolazi na urnebesni party gdje ce na vecerašnjem megakoncertu zabavljati i na svoj nacin kao i uvijek govoriti o socijalnoj nepravdi, ljubavi, mržnji, ratu, nacionalizmu, ljudima uopce, hip-hopu, grafitima u maniri storytellinga, reprezenta pa i bettlea. Slušaj Edu!
- Veceras s Kandžijom nastupaš na velikom hip-hopspektaklu u tvrdavi Punta Christo. Što možemo ocekivati?
- Ogromni sam fan Istre. Obožavam vaše maslinovo ulje, prirodu i energiju koja je u Istri. Pa eto i medu newagerima je trend da dolaze u Motovun jer je tamo sjecište nekakvih meridijana i, kao, izvor pozitivne energije, tako da dolaze ljudi iz cijele Europe. Ja ti obožavam Istru u nekim malim, sitnim stvarima koje me cine sretnim svaki put kada dodem. Tako ce biti i sutra.
Na koncertu je prvo trebao svirati Kandžija pa ja, ali smo se dogovorili da skupa izademo na binu. Tako da cete imati jedan dvosatni zajednicki nastup. Do sada smo se na koncertima uvijek duplali, a ovo je prvi put da nastupamo zajednicki ravnopravno. Jedva cekam, jer Kandžija upravo sprema i završava novi album. Ja takoder spremam novi album, sada sam u pola snimanja. Tako da cete cuti i Kandžijine nove stvari, a možda i mi ponesemo koju novu, no ne znam da li bi mi se baš dalo maltretirati ljude stvarima koje ne znaju.
- Spomenuo si da snimaš novi materijal. Kakav ce biti?
- Album mi izlazi poslije ljeta i baš negdje kada dolazimo kod vas na internet cemo postaviti moj prvi predsingl. Dovršavam plocu i beatove radim s mladim producentom Billijem koji se bavi drum n' bassom i dubstepom. Bit ce to šaren album u kojem ima dosta i retro beatova i seamplova. Na njemu ce biti i nekih gostiju i zanimljivih tema. Za svakoga ponešto.
- Cini mi se da si se odmaknuo od bazicnog hip-hopa?
- Pa nisam. Zadnji album sam radio s bendom, a prije toga radio sam materijal s Damirom Avdicem koji nije izašao. Volim toliko razlicitih tipova muzike te mi je stvarno teško napraviti album koji ce ici u samo jednom pravcu.
- S kim si suradivao na ovom albumu?
- Još uvijek slažem i razmišljam koga zvati. Imam jednu pjesmu sa Sašom iz TBF-a koja govori o ljubavnom odnosu izmedu našeg prosjecnog 20-godišnjaka i cure koja dode izvana.
- U posljednje vrijeme u novinama se pisalo o vjencanju s dugogodišnjom djevojkom izraelskom scenaristicom Lilah.
- O pa to su sada Story pitanja. U novinama je moja žena bila i Iranka, pa ovakva, onakva. Ona nije scenaristica, vec iz gušta piše scenarije. Lilah je uspješna terapeutkinja u Izraelu.
- Živite li u Zagrebu?
- Ne. Ona je u Tel Avivu, a ja tu dodem raditi pa odlazim tamo. Imamo 13-godišnju curicu iz njenog prvog braka te cekamo da malo naraste. U sljedece cetiri godine sigurno cu biti više tamo nego tu.
- Dakle, živiš na relaciji Tel Aviv - Zagreb. Zaljubljen si, sretan i funkcioniraš na nekim drugim osnovama, što se zasigurno reflektira na tvoju glazbu?
- Istina je. No u glazbi se to osjeca na nacin da nemam toliko albuma kao prije, jer nemam vremena. Ovisan sam o ljudima s kojima radim i moram biti vezan s njima, jer mi treba inspiracija kao svakom covjeku. U biti imam par ekipa i u Tel Avivu, Zagrebu, Bosni i Istri. Ljudi me inspiriraju, ali jednostavno za neke stvari nemam toliko vremena. Sada sam i ocuh te imam drugih obaveza i prioriteta. A još se i bojim letova i ne volim avione.
- Ima te svugdje. Osim toga, Hrvatska te godinama medijski svojatala a nije ti davala državljanstvo. Jesi li konacno dobio hrvatsko državljanstvo?
- Prošlo sam ljeto dobio državljanstvo i mogu reci da puno lakše i bolje živim od kada sam ga dobio. Zaslužio sam to državljanstvo. Hrvatska i Zagreb su mi dom od 90-ih gdje sam proveo duži period života i tu sam kao doma. Baš mi je drago što su mi dali to državljanstvo na osnovi nekakvog kulturnog doprinosa. Mislim da sam to zaslužio. Bez zafrkancije.
- U svojim pjesmama britkom kritikom oslikavaš mucnu svakodnevicu i aktualan politicki, socijalni i društveni trenutak. Buduci da nisi stalno ovdje, je li i dalje hip-hop nacin da kažeš ono što misliš?
- Sada sam samo uvidio da su to neki globalni problemi koje ima svaka država, zemlja i regija. Ovi socijalno-politicki problemi su maltene svugdje isti i o njima možeš govoriti u cijelom svijetu. Lani smo u Skoplju nastupali prije Massive Attacka i tad sam upoznao reggae legendu Andyja Horacea, koji mi je jednostavno rekao: "Edo, it's everywhere" (Edo, to je svugdje). I tako je, svugdje je isto samo su drugacije razine. No, vecinom su to problemi s egom koji proizlaze iz nas i to je posljedica manjka sposobnosti da saslušamo drugu osobu.
Negdje ima više socijalnih problema što se tice države, drugdje religijskih, ovamo su više nacionalni. To je sve jedno te isto klupko primitivizma iz kojeg naše covjecanstvo pokušava izvuci lekciju. U biti jedina nada nama svima je da izvucemo lekcije i da ne ponavljao greške. Ako je itko trebao nešto nauciti o nacionalizmu, onda su to ljudi s ovih prostora. To je ono što me najviše zabrinjava, iste ideologije i dalje prolaze i na isti se nacin komunicira s ljudima. Sve dok to bude prolazilo i dok god ljudi ne budu sigurni u sebe, to ce se dešavati. To je na svim nivoima. Toga ima svugdje, nitko nije cijepljen od problema.
- U Izraelu si, da živiš tamo, onda bi pisao vjerojatno o nekim drugim temama... religijskim.
- Pa naravno. Tamo su isti problemi kao i kod nas, samo što su uz politicare toliko izraženi religijski da je to nevjerojatno.
- Hoce li neka nova pjesma biti vezana uz iskustva s Izraelom?
- Ne, ja sam ipak Balkanac i prioritet mi je komunicirati s ljudima s ovih prostora. Tu mogu najviše pomoci i najzadovoljniji sam kad pricam o tome. Najviše volim kada pravim pjesme i tekstove u regiji odakle sam i gdje pripadam.