Gustafi će u klupskom izdanju sutra navečer u pulskom klubu Uljanik, točno na Dan žena, koncertno predstaviti zadnji, deveti po redu studijski album "Kanibalkanska".
Ulaznica za taj nastup u pretprodaji, u pulskom Centru CD Shop, košta 30 kuna, dok će sutra na ulazu u Uljanik prvih 50 posjetiteljica na dar dobiti originalni primjerak albuma "Kanibalkanska". Pedeset prvih posjetiteljica bit će i dan kasnije darivano albumom u pazinskom Spomen domu, gdje će subotnji koncert Gustafa, za razliku od tradicionalno rastezljivog Uljanika, početi oko 21.30 sati.
Pulski i pazinski nastupi Gustafa bit će i prvi bez pjevačice Barbare Munjas, koja ima novi bend.
Upravo zbog odmaka od dosadašnjeg izričaja na novom, glazbeno zahtjevnijem albumu, "Kanibalkanska" je novi početak u neprekinutoj 33-godišnjoj karijeri Gustafa, najpopularnijeg, ali i (ne preskoče li se nepravedno rane 80-e i sjajan prvijenac Gustapha y njegovih dobrih duhova, ili "Tutofato" iz 1994. sve do "Chupacabre") najprogresivnijeg istarskog benda. Kolikogod su pritom dobar dio karijere u većini s vremenom stvorene vjerne publike u Istri, ostatku zemlje i regije, bili prije svega doživljavani kao prvorazredna koncertna atrakcija, sjajan bend za takozvanu "štalu", s naglaskom na etnoveselice poput "Brkice" ili "Žminjke".
O tome, kao i o aktualnim dvjema nominacijama za Porin koje su prekjučer dobili za novi album, razgovarali smo s osnivačem, tekstopiscem, skladateljem i pjevačem Gustafa Edijem Maružinom.
- Novi vam je album nominiran za Porin u kategoriji najboljeg albuma rock glazbe. Riječ je nacionalnoj diskografskoj nagradi, no je li kategorija možda ipak promašena?
- To kategoriziranje je uvijek diskutabilno pitanje, ali Gustafi su prije svega rock bend, neovisno što su u našoj glazbi objedinjeni mnogi pravci i vrste - od avangardne, klasične i jazz glazbe do etno-glazbe, klasičnog rock and rolla i bluesa na kojem sam odgojen. Sve to slušam i sve to na mene utječe, no jedina prava kategorija je rock album. Nismo mi ni pop, ni klupska ni klapska glazba. Ipak je često posrijedi tek etiketiranje pojedinaca, a ako ćemo gledat' Bareta, onda rock čine valjda jedino dvije gitare, bas i bubanj.
- Nakon više od tri desetljeća dugog koncertnog iskustva, kakav je izazov pred bendom uoči sutrašnjeg pulskog i preksutrašnjeg pazinskog nastupa?
- Prije dva tjedna turneju smo otvorili u Osijeku i Županji, a nakon Pule i Pazina slijede Zagreb, Čakovec, Zadar, Split i Rijeka. E sad o izazovima. Realno, novi album "Kanibalkanska" nastavak je "Chupacabre" i u poziciji je odmaka od klasičnog Gustaf izričaja. Zbog toga smo izgubili i dio one publike naklonjene "brkicama", "žminjkama" i "kurijerama", ali naš je glavni cilj da koncertima maksimalno približimo ljudima naš novi materijal. Jedan nas dio publike otkantao jer više ne sviramo taj komercijalniji dio repertoara, dok drugi dio publike možda i neće doći na koncert jer misle da će slušati "brkice", "žminjke" i "kurijere". Želimo pridobiti novu publiku i ljude koji su voljni slušati Gustafe kakvi su sada. (razgovarao Z. ANGELESKI)
VIŠE ČITAJTE U TISKANOM IZDANJU