Osim trenutnim raspoloženjem, bilo ono univerzalna tuga, otuđenost, glad za ljubavlju, nije realno očekivati od slušatelja masovno i trajno emotivno, fanovsko poistovjećivanje s prijemčivijim pjesmama bitno eksperimentalnog hrvatsko-talijanskog sastava East Rodeo.
No, teško da je to od osnivanja 2002. do danas ikad i bila ambicija ovog osebujnog i kreativnog eksperimentalnog elektroničkog art-post-rock benda, čiju okosnicu čine pulska braća Nenad i Alen Sinkauz.
Uostalom, kako je u jednom intervjuu kazao Alen, "baviti se glazbom ne znači samo svirati u jednom bendu, nekome i to uspijeva, ali to nije naš slučaj; svatko od nas radi na više projekata od kazališta, audio-vizualnih performansa, do filma ili raznih drugih bendovskih projekata".
Nije, međutim, nikakav paradoks što ovaj bend uvijek ima pozitivan prijem u inozemstvu i kod domaće publike. Jako su topao prijem imali u petak u zagrebačkom Teatru ITD, a takav nije izostao ni sinoć pred 150-ak Puljana u 'Hotel Puli'.
I ovaj je put (osim onih žednih razgovora koji su 'kreirali' na trenutke nesnošljiv žamor za šankom) to bila publika koja je dovoljno slobodna, a i educirana da nadvlada dominantni pop standard i prihvati njihov žanrovski neograničen stvaralački pristup u kojem se od postrocka do suvremenog jazza i live elektronike, velik prostor ostavlja improvizaciji.
Da ne bude zabune, East Rodeo itekako zna kreirati zaokruženu skladbu, kao što je to divna "Trom" s posljednjeg, trećeg studijskog albuma "Morning Cluster". Taj je slojevit i produkcijski zahtjevan album bio i okosnica njihovog sinoćnjeg nastupa - od lijepe "939 HZ" u kojoj pažnju plijeni efektna Alenova bas dionica, do tihe a plesne "Clown" koja vokalno možda najviše leži Nenadu, i u čijoj koncertnoj izvedbi posebno do izražaja dolazi kreativnost klavijaturiste Alfonsa Santimonea.
Dojmljive instrumentalne slojevitosti, bogatog kaleidoskopa zvuka u kojem ne manjka i melodičnih 'radioheadovskih' dionica kao u moćnom melodičnom standardu "American Dream", no ipak harmonično nezaokruženih skladbi, prekinutih dark ili noise dionicom, East Rodeo visoko je glazbeno kvalitetan i kreativan sastav koji se - ne u doslovnom smislu - više cijeni nego li voli.
Ovi kipari zvuka po prvi su se put predstavili kao East Rodeo septet, koji uključuje trojicu aktivnih članova talijanskog El gallo rojo kolektiva - Francesca Bigonija na tenor saksofonu, Beppea Scardina na bariton saksofonu i Piera Bittola Bona na alt saksofonu i flauti.
Ova atmosferično vrlo sugestivna bras sekcija, obogaćujući ritam i suptilno farbajući prijelaze iz tiših, melodičnih u bučne dionice (posebno u uvodnoj "Soldato NATO" i "Medežiji" s drugog albuma "Dear Violence" ), oplemenila je bazičnu postavu East Rodea koju, uz basistu Alena Sinkauza te gitaristu i pjevača Nenada Sinkauza, čine Alfonso Santimone (klavir, sintisajzer, efekti, live electronics) i bubnjar Federico Scettri.
Pitanje je koliko je među posjetiteljima bilo strastvenih ljubitelja nogometa, no organizatorima subotnjeg koncerta - Jazzbini i Audioartu - ipak je na ruku išlo što je na londonskom Wembleyu pobjednički Robbenov gol u 90-oj minuti u finalnoj utakmici Lige prvaka u zadnji tren otklonio mogućnost produžetaka. (Zoran ANGELESKI)