Povijest naušnica baš kao i ogrlica, prstenja i narukvica duga je kao i sama povijest odjeće i obuće. Nakit nas prati kroz čitav život, a njegov nedostatak mogao bi ukazivati samo na dvije stvari - sklonost alergijama ili manjak novaca.
Šalu na stranu. Još donedavno i u nas je bio običaj da se tek rođenim djevojčicama daruju zlatne naušnice. To i ne treba čuditi kada se zna da su se one u mnogim civilizacijama i kulturama nosile kao simbol kulturnog ili plemenskog identiteta, odnosno i kao jedno od obilježja bračnog ili društvenog statusa.
S vremenom naušnice ostaju popularan i neizostavan modni dodatak. Dapače, danas su tzv. ear cuff naušnice predmet žudnje i svaka ih trendseterica koja drži do sebe, mora imati na ušima, ili barem na jednom uhu. Za ear cuff naušnice preporučuje se da se, zbog svojih dimenzija, nosi samo na jednom uhu dok drugo može ostati "golo".
Prednost ear cuff naušnica, koje su upravo zabljesnule na netom održanom sajmu mode u Milanu a nešto ranije i u New Yorku, je i u tome što ne iziskuju bušenje ušiju, već se uz pomoć kopči, jednostavno prislanjaju na ušnu školjku. Izrađuju se od različitih materijala - od onih "plemenskih" izrađenih od perlica i perja pa sve do blještavih, pa čak i iznimno skupih "kamenčića".
Dakako, vrlo su atraktivne i one od plemenitih materijala. Njihov će odabir ponajviše ovisiti o dubini džepa, odnosno afinitetu i stilu njihove buduće vlasnice. Ono na što se treba obratiti pažnja je da naušnice mogu vrlo efektno promijeniti čitav izgled pa i opći dojam koji imamo o određenoj osobi. S obzirom da se nalaze uz lice one ga i ističu, ali i naglašavaju eventualne nedostatke.
I važno je ne zaboraviti - s naušnicama je ista stvar kao i s cipelama. Jer ono što su cipele za noge - to je naušnica za lice. Valjda ih zato nikad i ne može biti (pre)više. (N. ORLOVIĆ RADIĆ)