Književni kritičar, nakladnik, pjesnik, pisac i knjižničar Vladimir Arsenić iz Zrenjanina predstavio se pazinskoj publici i srednjoškolcima na popodnevnom književnom druženju na suncem okupanoj terasi Kuće za pisce, u kojoj kao pazinski gost boravi tijekom ožujka. Moderator ovog književnog susreta Neven Ušumović predstavio je Arsenića kao pripadnika nove generacije književnih kritičara izrasle oko književnog podlistka Beton beogradskog lista Danas, te kao "izumitelja" pojma "štiftung literature", koji se odnosi na književnost koja nastaje u književnim rezidencijama, poput pazinske Kuće za pisce, i govori upravo o boravku pisaca u rezidencijalnim programima. Kao primjere takve književnosti Arsenić je naveo roman Srđana Valjarevića "Komo", ili pak "April u Berlinu" Daše Drndić, a tome bismo mogli dodati i knjigu "Kameni pas" Ede Popovića. Iz književnih rezidencijalnih programa tako se razvio pravi mini-književni trend, a ovakva literatura nije samo, smatra Arsenić, način da se pisac zahvali domaćinima koji su ga ugostili, već kroz dvostruku perspektivu omogućava piscu da osim o mjestu boravka kritički progovori i o onome što je ostavio kod kuće.
Kad je smislio taj pojam, Arsenić nije ni pomišljao da će i sam jednog dana biti korisnik rezidencijalnog programa, a boravak u Pazinu prvo mu je takvo gostovanje ikada. Izgleda da će to gostovanje biti plodno: iako već desetak godina piše o knjigama uređuje knjige i organizira književne natječaje i manifestacije, vlastitu knjigu još nije objavio, no upravo ovih dana u Pazinu dovršava prvu svoju zbirku pjesama, iz koje je publici i pročitao nekoliko angažiranih antiratnih uradaka.
U nastavku razgovora Ušumović i Arsenić pretresli su hrvatsku i srpsku književnu ali i kritičarsku scenu, istaknuvši kao neuobičajeni primjer međunarodne suradnje zajednički projekt hrvatskog portala booksa.hr i srpskog Betona, u kome hrvatski kritičari pišu o knjigama srpskih pisaca, i obrnuto, srpski kritičari pišu o hrvatskim autorima i njihovim djelima. Iako je književna produkcija u Srbiji obimnija, Arsenić smatra da u Hrvatskoj ima više kvalitetnih naslova domaćih autora. Ušumović i Arsenić su se dotakli i tema hrvatsko-srpske književne percepcije, pa je tako Arsenić iznio dojam da je nakon velikog uzajamnog interesa za novonastale nacionalne književnosti otprije desetak godina danas taj interes splasnuo, djelomično i zato jer srpskom izdavačkom scenom dominira jedan veliki nakladnik, pa mali nakladnici koji uglavnom i objavljuju hrvatske autore, medijski nisu vidljivi i teško privlače publiku. Iz svog kritičarsko-čitateljskog rakursa Arsenić od hrvatskih pisaca najradije preporučuje Marka Pogačara, Dortu Jagić i Darka Šeparovića kao pjesnike, među piscima kratkih priča izdvaja Romana Simića, Roberta Perišića i Damira Karakaša, a trenutačno najboljim hrvatskim romanopiscima smatra Olju Savičević Ivančević, Luku Bekavca i Dašu Drndić, preporučujući još i Teu Tulić, Envera Krivca, Marka Gregura, Želimira Periša, i druge.
Zajedno s kolegom Srđanom Srdićem Arsenić je pokrenuo izdavačku kuću Partizanska knjiga, koja će do kraja ove godine napuniti 25 objavljenih naslova. "Ovakav naziv naše izdavačke kuće, kao i knjige koje objavljujemo, svojevrstan su odgovor na povampirenje četništva u Srbiji, umjesto čega želimo promicati prave vrijednosti, a kao izdavači moramo djelovati poput partizana - iz prikrajka i na prepad", rekao je Arsenić. O svom boravku u Pazinu i Istri, koji je osim pisanjem bio ispunjen i brojnim izletima u društvu prijatelja pisaca iz Istre i Rijeke, rekao je kratko i jezgrovito: "U Istri se osjećam kao doma, a dom je tamo gdje ti je srce". (Davor ŠIŠOVIĆ)