Pauletta se predstavio serijom objekata iz ciklusa "Apnea" kojima stvara audio - vizualnu,
ambijentalnu instalaciju, a Šumonja je izložio ciklus slika na platnu većih dimenzija, naslovljen "U potrazi za pastirom"
Zajednička izložba uvaženih istarskih likovnih umjetnika Roberta Paulette i Bojana Šumonje, a u sklopu ciklusa izložbi V.I.T.R.I.O.L. kojeg vodi kustos Damir Stojnić, otvorena je do 16. lipnja u labinskoj Galeriji KuC-a "Lamparna". Pauletta se predstavio serijom objekata iz ciklusa "Apnea" kojima stvara audio - vizualnu, ambijentalnu instalaciju, a Šumonja je izložio ciklus slika na platnu većih dimenzija, naslovljen "U potrazi za pastirom", nastao za njegova boravka u Sjedinjenim Američkim Državama, a koje su ovom izložbom po prvi puta predstavljene u Hrvatskoj.
Važna obljetnica
Kustos izložbe, Damir Stojnić, na otvaranju je podsjetio publiku da se ovom izložbom obilježava obljetnica zajedničkog izlaganja ovih dvaju umjetnika u Labinu.
- Prije 30 godina, Robert Pauletta i Bojan Šumonja održali su svoju prvu zajedničku izložbu u prostoru caffe-galerije "RE" - koju je tada vodio Dean Zahtila, u prostoru bivšeg ateljea pokojnog Krešimira Farkaša - u ono doba možda još nesuđene platforme za implementaciju ideja koje su početkom 90-ih dovele do ideacije projekta "Podzemni grad XXl " i osnivanja KuC-a "Lamparna" u nadzemnim prostorima labinskog rudnika, kao i same udruge Labin Art Express, istaknuo je Stojnić i ukazao na koincidenciju da se taj prostor nalazio odmah uz stan i atelje kojeg su dijelili supružnici, također poznati istarski umjetnici, Sanja Švrljuga i Zdravko Milić. Podsjetio je da je upravo Sanja Švrljuga bila voditeljica galerije KuC-a "Lamparna" prije njega, koji ju je naslijedio nakon njene prerane smrti.
Stojnić je istaknuo blisku poveznicu svih aktera ove obljetnice stavljajući akcent na "nerazmrsivo klupko međuljudskih odnosa, događaja, uzroka, posljedica i koincidencija koje su formirale ovaj labinski otok kulturno - umjetničke Utopije, okružen morem prilično surove stvarnosti, kakva se netom kasnije pokazala, u ratnim godinama, s početka 90-ih, iako se s nesmanjenom surovošću nastavlja "talasati" i danas kada bi trebali uživati u slobodi i bogatstvu stečene samostalnosti.
Hermetično i dramatično
Osvrćući se na postav izložbe Stojnić je govoreći o Paulettinoj prilično hermetičnoj i dramatičnoj ambijentalnoj instalaciji zaključio da njegova "Apnea" u sebi utjelovljuje "podjednako
Sartreovski egzistencijalistički pesimizam s Hegelovom dijalektičkom teorijom, po kojoj
je čovjek biće posve nemoćno pred zakonima izmjene suprotnosti, te svega onog što uvjetuje rast, cvjetanje i, na kraju, neminovno propadanje svega što postoji. Ta izmjena suprotnosti naglašena je objektima koji kao da 'dišu' pod crnim najlonima kojima su prekriveni. Jedan objekt se neprestano odmiče od zida, da bi opetovano udarao u
njega. Kišobran, zataknut u jedan od objekata, neprestano se, u usporenom ritmu, otvara i zatvara. Sve je to praćeno audio zapisom umjetnikova disanja koji se širi izložbenim prostorom.
Ispod jednog objekta, pak, viri starinska cipela, prizivajući onostrani svijet duhova, bestjelesnih entiteta koji postavljaju pitanje da li se sa smrću čovjek zaista oslobađa zahtjeva puti, ili upada u novo ropstvo, budući da ostaje bez tjelesnog omotača koji
mu jedini omogućava osjećaj ugode..., prilično na tragu filma 'Licem u lice' Ingmara Bergmana."
Kao što i sam autor spominje u svom kratkom tekstu objavljenom u katalogu, "Apnea je prestanak disanja subjekta tijekom sna, a koje može trajati u intervalu od 10 sekundi do pola minute, a spavač ga nije svjestan".
Tek po neugodnu osjećaju nakon sna može zaključiti da je bio pogođen navedenim poremećajem. Stojnić obrazlaže da je "čovjek, i kad je u budnom stanju, zapravo 'spavač', i malo je svjestan količine procesa kojima je svakodnevno izložen. On 'izdiše'
vlastito postojanje između djelovanja i nedjelovanja, ali upravo nenadani prestanak te aktivnosti donosi otriježnjenje pri kojemu se na trenutak zamišlja nad vlastitom egzistencijom, pokušava donijeti odluke, ali uzalud jer ritam pokrenutih događaja nepovratno ga tjera neznanim smjerom, kojega je egzistencijalnom uvjetovanošću, primoran slijediti."
U kojoj mjeri stado proizvodi svog pastira
U osvrtu na Šumonjin dio "Dvojnog kabineta" Stojnić je kazao da su "počeci njegova slikarstva smješteni u razdoblje još uvijek živog titranja "novih i divljih " vibracija s kraja 80-ih, od njemačkog neoekspresionizma do talijanske transavangarde i, općenito, onoga što se skupno determiniralo kao Nova slika".
- Posljednjih godina ovome su autoru stada ovaca postala gotovo amblematičnim motivom. Na ovim slikama, nastalim 2012./2013. tijekom umjetnikova boravka u
New Yorku i New Orleansu, ulogu njihovih pastira preuzimaju super-heroji. U ovom slučaju: Batman, Spiderman, i nešto stariji, Fantom. Lewis Carroll, poznati pisac "Alise u zemlji čudesa", davno je rekao kako "Ljudi ne vjeruju u magiju, ali ipak traže magično rješenje svih svojih problema". Ovaj ironični aforizam, na neki način, tretira i Šumonja koji u super-herojima vidi parafrazu ideje o Spasitelju, mitskom Junaku (Joseph Campbell,
op.a.) prosijanom kroz filter post pop-artističkog idioma kojim je snažno obilježena američka kultura, unutar čije sfere su i nastajala ova djela, ističe Stojnić i podsjeća da "mišićavi strip-junaci svoj korijen imaju u grafikama Williama Blakea, a on se tim titanskim muskulaturama nadahnjivao promatrajući Michelangelove likove sa znamenite Sikstine, pa je u tom pogledu analogija transponecije sveca-spasitelja u strip super-junaka, koju nam
Šumonja sugerira, i povijesno opravdana. Također iznosi i dilemu kojom se bavio čuveni francuski psiholog Gustave LeBon, u svome djelu "Psihologija masa", da li snažna individua nastaje sama od sebe ili ju zapravo proizvodi kolektivno ne-svjesno kardinalne količine mediokriteta. On iznosi vrlo smjelu teoriju po kojoj ukupna inteligencija više od tucet ljudi smještenih na jednom mjestu, pada za otprilike 50 posto. Mnogi su drugi znanstvenici potvrdili da se masi treba obraćati samo u formi krajnje pojednostavljenih parola. Drugim riječima, postavlja se pitanje, u kojoj mjeri stado proizvodi svog pastira."
Uzevši u obzir okolnosti obljetnice, kao i koncepte ovih dviju izložbi, koje, iako naizgled sasvim različite, svojom tematikom zadiru u neke vrlo bitne aspekte ljudskog postojanja, Stojnić zaključuje kako se unutar programa V.I.T.R.I.O.L. sama se od sebe nametnula
ideja "Dvojnog kabineta" kao "podružnica" osnovnog koncepta problematiziranja relacije na pravcu između umjetnosti i alkemije, ali ne kao stereotipno sučeljavanje bliskih ili pak kontra-estetika, nego više kao svjedočenje međuljudskih odnosa koji su se paralelno razvijali u istom prostor-vremenu, a prožeti su kreativnim i vizionarskim ispoljavanjima kojima su, ovim konceptom "hermafroditizirane" individue, ostavile snažan pečat na
kulturni prostor iz kojega proizlaze. (Priredila B. Ć. J)