Gospođa Viviana Benussi, po struci profesorica engleskog jezika, predstavnica je talijanske nacionalne zajednice u Istarskoj županiji. Godine 2001. postala je vijećnica u Županijskoj skupštini, nakon sljedećih izbora potpredsjednica Skupštine, a od zadnjih izbora 2009. zamjenica je župana. Rođena je u Rovinju 1953., diplomirala na Filozofskom fakultetu u Zadru te predavala u rovinjskoj gimnaziji prije nego je postala ravnateljica Talijanske srednje škole. Najviše je zaokuplja pitanje dvojezičnosti i multijezičnosti u Istri.
I kakvo je stanje, je li talijanski jezik, kao jezik autohtone manjinske zajednice u Istri, ravnopravan barem u službenoj uporabi?
- Dvojezičnost od razdoblja bivše Jugoslavije do danas u Istri je bila heterogeno rješavana. Na čitavoj Bujštini, na području nekadašnje općine Rovinj, dakle s Balama, zatim u Vodnjanu i Galižani bila je na snazi službena ali i javna uporaba dva jezika. Raspadom Jugoslavije postupno nestaju neka stečena prava: službena uporaba jezika ostaje na snazi, ali dijelom nestaje javna uporaba jezika, iako to jamči Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina. Dvojezičnost znači da osobe koje žive na određenom području ravnopravno mogu koristiti oba jezika, to može biti simetrični bilingvizam, ali bi trebao biti barem, kao u prošlosti, asimetrični bilingvizam. Stečeno pravo bilo je da se talijanski jezik učio kao obavezan predmet, s istom satnicom kao i hrvatski, jer učenje jezika je preduvjet dvojezičnosti.
Onda je 90-ih hrvatska država prekinula financiranje učenja talijanskog jezika u hrvatskim školama kao jezika društvene sredine, ali su u pomoć priskočili gradovi i općine u Istri. Negdje od sredine 2000-ih to opet financira država. Kontinuitet je održan?
- Problem je u tome što talijanski jezik kao jezik društvene sredine nije više u redovnoj nastavi već se uči kao izborni predmet, dakle nije obvezujući, sa satnicom od samo dva sata tjedno. Izborni predmet jedne godine možete učiti a sljedeće ne, a jezik treba učiti u kontinuitetu. U trgovinama, recimo, to nekad nije bio nikakav problem, a danas ovisi samo o dobroj volji zaposlenih trgovaca hoće li govoriti ili ne talijanskim jezikom…
U globalu postoji dobra volja da se sredi i ta javna sfera, zakoni postoje ali je problem praksa. Zato smo pripremili međuregionalni projekt S.i.m.p.l.e. i prošao je na natječaju za EU-fondove, a uz Istarsku županiju, sudjeluje i Talijanska unija iz Rijeke i Kopra te albanske, crnogorske i talijanske regije i institucije. Početkom iduće godine treba početi raditi županijska agencija za promicanje dvojezičnosti sa sjedištem u Rovinju. Uglavnom će biti usmjerena na talijansku zajednicu, ali će se baviti i problemima drugih manjina u Istri.
Jedna od manjkavosti bili su i putokazi na Istarskom ipsilonu s isključivo hrvatskim nazivima gradova i općina. Kako je došlo do toga?
- Kad sam 2001. postala županijska vijećnica i predsjednica Odbora za talijansku nacionalnu zajednicu i druge etničke skupine, državna je uprava iz Statuta Istarske županije izbacila sve dvojezične nazive gradova i općina, osim za područje Bujštine. Istražujući na osnovu čega je to napravljeno, otkrila sam da je u doba SFRJ postojao zakon o područjima regija, gradova i općina po kojem su oni trebali upisati svoj puni naziv, što su mnogi propustili učiniti, smatrajući to nebitnim. Tako je i Rovinj bio upisan samo kao Rovinj. Zahvaljujući županijskim vijećnicama i vijećnicima, pripremili smo amandmane na taj zakon i u suradnji s Talijanskom unijom uspjeli progurati nadopune.
Dolazite iz prosvjete, kako ocjenjujete stanje u hrvatskom obrazovnom sustavu? U talijanskim školama u Istri? U Balama ove godine nisu upisali nijednog prvašića.
- Izuzev Bala, za koje treba vidjeti zašto se to dogodilo, u talijanskim školama situacija se poboljšava, iako, naravno, ne možemo govoriti o velikim brojkama. Što se tiče čitavog obrazovnog sustava, stalno se moramo boriti da bismo održali postojeće standarde koji su već minimalni i svjesni smo činjenice da su nužne promjene jer je potreban racionalniji, pod tim mislim efikasniji obrazovni sustav. Ovo nije baš najbolje razdoblje za školstvo. Radila sam u prosvjeti 34 godine i zadovoljni nikad nismo bili, ali sada je vrlo težak trenutak za školstvo. U talijanskim školama nismo zadovoljni državnom maturom. Materijalni uvjeti, zahvaljujući pomoći iz Italije, uglavnom su dobri, ali u ostalom dijelimo sudbinu svih škola u Hrvatskoj.
Kriza je, smanjuje li se pomoć istarskim Talijanima iz matične domovine?
- Kriza se osjeća svugdje, manji rezovi se čine na raznim planovima, ali podrška je i dalje ista.
Osigurava li državna matura ravnopravnost učenika talijanskih škola pri upisu na hrvatske fakultete?
- Na državnoj maturi u talijanskim školama tri su obvezna predmeta: materinski jezik, dakle talijanski jezik i književnost, zatim hrvatski jezik i mogu birati između matematike i engleskog jezika. Učenici talijanskih škola u neravnopravnom su položaju, ne samo zato što moraju polagati četiri a ne tri obvezna predmeta, jer svi traže matematiku, hrvatski i engleski, već zato što im nitko ne boduje ispit iz talijanskog kao materinskog jezika. Zato smo sugerirali da se uvede postupak kao u Sloveniji, gdje su propisana tri obvezna predmeta - materinski jezik, matematika i engleski. Naravno da fakulteti uz to mogu tražiti i hrvatski jezik, ali bi se učeniku na upisu vrednovalo i znanje talijanskog kao materinskog.
Pitanje dvojezičnih osobnih iskaznica u Istri je riješeno?
- I to je bilo stečeno pravo. Nekad su na područjima gdje je bila propisana dvojezičnost, recimo u Rovinju, svi imali dvojezične iskaznice. Tako je u Sloveniji i danas. Kod nas ih mogu dobiti samo pripadnici talijanske zajednice na zahtjev, a trebalo bi da ih automatizmom dobiju svi s dvojezičnog područja. (Duška PALIBRK, snimio Milivoj MIJOŠEK)
CIJELI RAZGOVOR PROČITAJTE U DANAŠNJEM TISKANOM IZDANJU.