U povodu uvrštavanja istarske ljestvice odnosno dvoglasja tijesnih intervala Istre i Hrvatskog primorja na UNESCO-ovu listu svjetske nematerijalne baštine u petak je u zgradi Županije župan Ivan Jakovcic održao prijem za clanove Vijeca za nematerijalnu kulturnu baštinu Istarske županije, strucnjake iz Konzervatorskog odjela te clanove KUD-ova iz Raše, Žminja, Vodnjana i Kršana koji njeguju ovu vrstu glazbe.
Unutar stila tijesnih intervala izdvajaju se cetiri zasebna podstila: kanat koji se naziva i pjevanje na tanko i debelo, tarankanje kojim se oponaša svirka sopela, bugarenje koje je rasprostranjeno na Cicariji i u istrorumunjskim Žejanama te diskantno dvoglasje koje njeguje stanovništvo Galižane i Vodnjana te u manjoj mjeri Rovinja. Tipicna glazbala na kojima se izvodi dvoglasje su sopele, sopile, mih, pive, dvojnice, šurle i dvožica tamburica.
Uz cestitke najzaslužnijima što je dvoglasje uvršteno na listu UNESCO-a, župan je rekao da je to najbolji moguci nacin zaštite kulturne baštine i kulturnog identiteta Istre. Prihvaceni su njegovi prijedlozi da se u INK-u do kraja godine održi koncert i izda CD s tom vrstom glazbe, a na poticaj sudionika prijema i da se organizira okrugli stol. Lidija Nikocevic, ravnateljica Etnografskog muzeja Istre iz Pazina, naglasila je da nematerijalna kulturna baština zapravo znaci živu tradiciju jer odumrli kulturni fenomeni ne mogu uci na UNESCO-ovu listu. "Morali smo dokazati da postoje ljudi i zajednice koji aktivno i živo njeguju dvoglasje pa ono ostaje ocuvano", istaknula je.
"Važni su sviraci", porucio je muzikolog Dario Marušic, koji je jedan od najzaslužnijih što je dvoglasje postalo svjetskom nematerijalnom baštinom. Založio se za to da se omoguci da se ta vrsta glazbe i dalje javno njeguje jer ona više nije samo dio istarske svakodnevice. Znacajno je i prenošenje znanja i vještina na mlade naraštaje, a posla ce imati i znanstvenici jer, po Marušicu, mnogo toga treba preispitati i proširiti. Naime, u Istri je provedeno samo jedno znanstveno istraživanje, i to još 50-ih godina prošlog stoljeca.
Jakovcic je podsjetio i na rad Renata Pernica koji je najzaslužniji za veliku arhivu istarske glazbe na Radio Puli, a Županija je sufinancirala nekoliko CD-a s tom vrstom glazbe. Govorilo se i o uredenju zgrade u staroj jezgri Picna, gdje bi se trebao smjestiti Centar za nematerijalnu baštinu. Što je uvršteno na UNESCO-ovu listu, moglo se cuti od Noela Šurana i Ines Deškovic kojima se u pjevanju pridružio i Franjo Šugar.