U Manausu, kojeg još zovu i tropskim Parizom, samo je jedan veliki, spomena vrijedan nogometni stadion, onaj na kojem su se igrale utakmice za svjetsko prvenstvo. Tu je zatim sedam muzeja i tridesetak hotela te bezbroj malih restorana i svratišta. Od muzeja je nesumnjivo najzanimljiviji onaj koji govori o povijesti Indiosa na ovom području. Osnovali su ga salezijanski misionari, a ima više tisuća eksponata - od keramičkih proizvoda, tkanina i obuće do oružja, metala i ritualnih relikata.
Prirodoslovni muzej pruža najpotpuniju sliku biljnog i životinjskog svijeta u amazonskoj prašumi, mjestu gdje se, samo za usporedbu, razmnožava više od 200 vrsta komaraca, 1.800 vrsta leptira i gdje živi više od 3.000 različitih vrsta riba, dvostruko više nego u Atlantskom oceanu. Amazonska prašuma krije još mnoštvo tajni, a do današnjih dana njezin veliki dio još je uvijek ostao neistražen, tako da se više od 15.000 vrsta životinja - koliko ih, računa se, živi na ovom području većem od Italije, Njemačke, Francuske i Velike Britanije zajedno - ne smatra i konačnom brojkom.
Dvije rijeke u jednoj
Poslije obilaska muzeja noge valja odmoriti u nekom od brojnih manauskih restorana. Nude najrazličitije brazilske specijalitete, a najslikovitiji su oni ploveći na rukavcima Rio Negra i Amazone, kao i oni u starom dijelu grada. Tu sam prvi put kušao nekakvu gorku salatu od kore mladog drveta, začinjenu - kažu - sokom od samljevenih gmizavaca. Jeo sam, naravno, i poznatu manausku fažinadu od koje ste siti, ali i žedni cijeli dan.
Zanimljivost je i u tome što domaće specijalitete možete dobiti čak i u - japanskim i kineskim restoranima, kojih je ovdje nekoliko - u ulicama Alvara Maie, Jonathasa Pedrosa i svete Lujze! Na trpezi je najčešće riba, na više stotina načina: pržene tambaquie, kuhane tucunare, odresci od piraruce, sušene jarauqui... Riba se uglavnom servira sa samljevenom maniokom, začinjenom paprom i posebnim biljnim ekstraktima. Naravno, bit ćete posluženi i drugim delicijama: cupuacom, graviolom, pupunhom, bacabom, tucumom...
I dalje: sedam kilometara nizvodno od Manausa počinje možda jedna od najvećih prirodnih atrakcija ovog područja - tzv. dvobojna Amazona. Brazilci to mjesto zovu Encontro dos aquas (Susret dviju voda). Tu se miješaju vode Rio Negra i Amazone. Ali na kako čudesan način! Nakon što se ulije u Amazonu crna voda Rio Negra još kilometrima teče usporedo sa žućkastom, više smeđom vodom Solimoesa (kako Brazilci zovu taj dio rijeke Amazone), stvarajući tako neponovljivu sliku vodenog fenomena. Dojam je doista čudesan: crna i žućkasta boja strogo su odijeljene, kao da je između njih netko postavio golemu staklenu ploču. Voda se uopće ne miješa, a ispred sebe imate dvije rijeke u istom koritu.
Znanost još nije do kraja objasnila ovo čudo prirode. Odgovora je više, a jedan od njih se, recimo, povezuju s različitom gustoćom vode i jačinom vodene matice te temperaturom Amazone (28 stupnjeva) i Rio Negra (22 stupnja).
Noćni lov na kajmane
Manaus je 1967. postao slobodna trgovačka zona, pravi raj za kupce, poput Hong Konga i Singapura na drugom kraju svijeta. Ovdje je sve gotovo upola jeftinije nego, recimo, u Rio de Janeiru. Statusne tenisice koje u Riju koštaju 100 dolara, u Manausu možete dobiti za 50. A od uličnih prodavača još jeftinije, iako pritom morate biti i oprezni, jer roba s lažnim markicama i ovdje nije rijetkost. Tehnička roba - televizori, mala računala, digitalni aparati, videorekorderi i drugo - prodaju se na ulici kao da je riječ o voću i povrću. Ipak, unatoč velikom procvatu trgovine, računa se da u gradu više od pola milijuna stanovnika živi na rubu siromaštva i bijede. Naime, nakon što je splasnuo interes svjetskih tvorničara gume za amazonskim kaučukovcem i Manaus je počeo stagnirati, jer - priznat ćete - prodaja sofisticirane robe je jedno, a zarezivanje stabala hevee nešto sasvim drugo.
Iako su mnogi umrli zbog hevee, neki su u Manausu, zahvaljujući njoj, ipak i preživjeli! Guma je, čini se, sudbina ovoga grada: nakon što je prošlo vrijeme hevee, došlo je vrijeme sorre, drveta koje se upotrebljava u proizvodnji žvakaće gume. Ali, ne ni iz daleka u onim količinama u kojima se koristio - cahuchu!
Noćni život u Manausu bogat je i šarolik, kao i u svakom velikom gradu, stjecištu raznih pustolova. Uz već klasične noćne barove, u kojima se uvijek svira uživo, ovdje se može doživjeti i nešto sasvim neobično i luckasto: možete otići u noćni lov na kajmane ili na ponoćnu aukciju ribe i ribljih proizvoda na gradskoj tržnici. Prvo vam, uz masnu cijenu, nude mnoge turističke agencije, a drugom možete prisustvovati i besplatno ako se sami otputite u golemo zdanje. Pritom, naravno, preuzimate rizik da na ulici budete orobljeni od lokalnih pljačkaških bandi, pa oprez nikad nije naodmet. (Napisao i snimio Đorđe LIČINA)
CIJELU REPORTAŽU PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU.