U nakladništvu Porečko - pulske biskupije te "Josipa Turčinovića" iz Pazina, pod uredništvom Josipa Šiklića, izašao je zbornik radova pod nazivom "Dr. Juraj Dobrila i stoljeće Krasne zemlje", s radovima dvadesetak znanstvenika koji će još jednom potvrditi značaj i ulogu biskupa Dobrile u svekolikom duhovnom i svjetovnom razvoju Istre.
Porečko-pulski biskup mons. Dražen Kutleša u predgovoru na prvo mjesto stavlja svog predčasnika dr. Dobrilu kao "svijetlu točku u novijoj povijesti Istre", onoga tko se "brinuo za jednaka prava svih vjernika svoje biskupije", a da je "nebrojeno mnoštvo mladih ljudi upravo iz njegovih molitvenika naučilo čitati i pisati i Bogu se moliti". Dakle, već u tih nekoliko riječi i odrednica zapravo je sažeto cjelokupno djelo i život velikog biskupa, koji je istovremeno u Istri radio ono što je njegov prijatelj i biskup Strossmayer činio u ostalom dijelu Hrvatske.
Razumljivo je da jedna takva ličnost neminovno iza sebe ostavlja duboke tragove, ali i podozrenja i polemika, kao ona na koju na početku Zbornika u svom prilogu upozorava Stipan Trogrlić - u prigodi proslave 100. obljetnice Dobrilina rođenja 1912. - između istarskih "klerikalaca" i "liberala", koji su tražili da svako na svoj način proslavi i obilježi Dobrilu kroz svoje idejno-političke orijentacije.
Naime, Dobrila nije bio samo biskup, crkveni čovjek, onaj iz naroda, već je bio i istarski zastupnik u Bečkom parlamentu, o čemu piše Mladen Juvenal Milohanić, koji ističe da je u Beču od 1861. do 1865. prebivao 640 dana, na 284 sjednice… a stenogram ga spominje 66 puta kao sudionika u raspravama.
Naravno, da pretežu teme iz biskupova crkvenog života, o čemu pišu Mihovil Dabo, Ilija Jakovljević, Tomislav Mrkonjić, Maja Polić, Giuseppe Cuscito, Marko Medved, Jasna Ćurković Nimac, Josip Grbac…, dok akademici Petar Strčić, Josip Bratulić Dobrilin značaj smještaju na razinu Istre, odnosno Zagreba. Nevio Šetić, Slaven Bertoša, Alida Perkov se pak osvrću na njegov utjecaj danas, od gospodarstva do obrazovanja; o jezičnim značajkama njegova doma i poslanica iz 1867. piše Teodora Fonović-Cvijanović, a tu je i tekst o prikupljanju građe iz arhivskih izvora autora Markusa Leidecka. (M. ĆURIĆ)
CIJELI TEKST PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU.