Iako druge kažnjava za slicne prekršaje, za Državni inspektorat ocito ne vrijede ista pravila. Naime, njihov poslovni prostor u Puli, koji su prošle godine unajmili od tvrtke Istragradnja, zapravo je u vlasništvu Grada Pule. Tako se barem navodi u zemljišnim knjigama. Doduše, inspektorat nam još uvijek nije dostavio broj cestice na kojoj se nalazi zgrada u najmu, no taj smo podatak dobili u Gradu Puli te smo uvidom u nekoliko cestica, zbog kojih se trenutno Grad spori s Istragradnjom, doznali da je rijec o zemljištu koje je upisano kao gradsko, a stavljeno je i pod preventivnu zaštitu Konzervatorskog odjela u Puli.
I dok Državni inspektorat nikome ne prašta opravdanje tipa "nismo znali", sada se i sami brane po istom principu. Naime, njihovo jedino opravdanje je da su svoje službenike u Puli jednostavno morali preseliti u sadašnji prostor u neposrednoj blizini zgrade Croatia osiguranja. Opravdanje da su 2008. morali iseliti iz zgrade u Marulicevoj 3, jer je Istragradnja, koja im je od 2001. iznajmljivala taj prostor, morala rušiti taj objekt, ne može biti alibi za neprovjeravanje vlasništva, ali i legalnosti objekta u koji su, kako kažu, morali useliti.
Tek nakon našeg upita o legalnosti zgrade, Cetina se potrudila kontaktirati Istragradnju i doznati da je objekt graden prije 1968., te da zbog toga ne podliježe istim zakonskim propisima kao oni gradeni nakon toga, no u svom odgovoru nigdje ne navodi je li i namjena zgrade u skladu s njenom današnjom upotrebom, odnosno je li rijec o poslovnoj zgradi. Uvidom u zemljišne knjige nalazimo da se sporne cestice na tom podrucju vode kao neplodno tlo.
Nejasno je i na osnovi kojih dokumenata Državni inspektorat tvrdi da su na tom objektu obavljani gradevinski zahvati za koje "nije bilo nužno ni potrebno ishodovati gradevinsku dozvolu". To bi, medutim, ocito trebao utvrditi gradevinski vještak, jer je, prema tvrdnjama naših izvora, zgrada tijekom godina mijenjala kvadraturu, što bi znacilo da sporni objekt nije samo saniran, vec je rekonstruiran za što je, pak, ako je tome tako, investitor bio dužan pribaviti potrebne dozvole.
No, umjesto da pokušaju objasniti zašto njihovi službenici u Puli rade u objektu koji je upisan kao vlasništvo Grada Pule, a pritom za njega placaju nemali novac (1,670 eura mjesecno plus PDV) privatnoj tvrtki te ispitaju legalnost objekta, problem smještaja svojih službenika Državni inspektorat svaljuje na tuda leda. Tako glasnogovornica Cetina opširno obrazlaže da su pulski inspektori 2001. bili prisiljeni napustiti tadašnje prostorije u Splitskoj 14 i u Ulici Sergijevaca, koji su bili u vlasništvu Grada Pule, te su kao privremeno rješenje odabrali objekt u Marulicevoj 3, u vlasništvu Istragradnje, gdje su boravili do prošle godine.
Cetina obrazlaže da je inspektorat sve nade polagao u projekt uredenja bivše vojarne "Vladimir Gortan", gdje im je Vlada dodijelila 220 cetvornih metara prostora, no taj projekt nije nikada realiziran. U meduvremenu su ipak odlucili s Istragradnjom ponovno dogovoriti najam poslovnog prostora u zgradi koju je ta tvrtka trebala izgraditi na Cesti prekomorskih brigada. Kako ni taj projekt još nije realiziran, a zgrada u Marulicevoj sravnjena je sa zemljom, inspektorat je, prema rijecima Cetine, bio primoran useliti u sporni objekt u blizini zgrade Croatia osiguranja.
Na naše inzistiranje da sve to i dalje ne znaci da inspektorat nije trebao provjeriti gdje useljava i cijem je to zapravo vlasništvu, Cetina je odgovorila: "Zar mislite da bi inspektori trebali stranke primati u kaficima?" Možda to i nije tako loša ideja, buduci da bi ih gradani tako barem mogli pronaci. Naime, inspektorat trenutno u Puli boravi u objektu bez adrese i kucnog broja pa je nejasno kako itko može znati gdje ga treba tražiti.