Pet i pol godina otac Enver i majka Fatima Slomic iz Pule cekali su da sud donese presudu protiv osobe koja je, vracajuci se iz nocnog izlaska, vozeci dvostruko više od dozvoljenog u pijanom stanju, skrivila smrt njihovog sina suvozaca Miralema, a s njim je poginuo i njegov prijatelj Denis Mujanovic.
Iako je u meduvremenu obavljeno nekoliko vještacenja, vozac, danas 31-godišnji Amir Salihovic, tek je prije nešto više od mjesec dana proglašen krivim te mu je zbog nesavjesne vožnje u kojoj je skrivio smrt dviju osoba, svojih prijatelja, Opcinski sud u Puli dodijelio kaznu zatvora u trajanju od dvije godine.
Salihovic je proglašen krivim jer je vozeci najmanje 125 kilometara na sat na Šijanskoj cesti, nedaleko od Mercatora, gdje je dozvoljena brzina 60 kilometara na sat, skrivio prometnu nesrecu zbog koje su Miralem Slomic i Denis Mujanovic ispali iz vozila te zbog teških ozljeda istoga dana preminuli.
Zbog neprilagodene brzine i vozac je ispao iz auta, a prethodno je izgubio kontrolu, prešao na suprotnu stranu ceste te se zabio u parkirani kamion, zbog cega je sivi "renault clio" bio uništen do neprepoznatljivosti.
Tragedija koja je zavila u crno dvije obitelji dogodila se 30. sijecnja 2005. godine. Osim što su izgubili svoju djecu, roditeljima poginulih neizdržljivo je bilo gledati kako se predmet godinama vuce na sudu, a optuženik u meduvremenu i dalje vozi. Kako se osjecaju obitelji koje godine provedu u bolnom išcekivanju presude, najbolje je opisao Enver Slomic u izjavi koju je za naš list dao pocetkom godine.
- Tijekom svih ovih godina imali smo možda tri rasprave: ili se odgadaju, ili se netko ne pojavi, ili nije došao vještak. Svaki put kad dode novi sudac, prode barem godina dana dok se ne uvede u predmet. Prvo je u Puli bilo vještacenje, pa su tražili vještaka iz Rijeke, koji je potvrdio nalaz, pa su iz Zagreba htjeli vještaka… Sve je dokazano - da je moj sin bio suvozac i da je poginuo na licu mjesta, dok mu je prijatelj stradao u vozilu Hitne na putu do bolnice.
Neka ga osude, neka ga i oslobode ako nije kriv, ali cinjenice drukcije govore. Neka samo prekinu ovu farsu, samo da se vec jednom završi ovo mucenje, samo neka prestane. Želimo znati istinu. Ne možemo više tako. Cim dobijem poziv za sudenje, uopce ne spavam i onda taj dan kada treba biti rasprava, oni je odgode. Kakav je to nacin, pricao je tada Slomic.
Jucer nam je pokazao presudu te kazao da još uvijek razmišljaju hoce li se na nju žaliti. Nisu sigurni imaju li snage ponovno prolaziti kroz ovu bol, a niti novca za placanje odvjetnika.
- Kakva god kazna bila, nikada nece vratiti našu djecu, tužno je dodao Slomic. Ono što ga je posebno smetalo tijekom citavog ovog mucnog sudskog postupka bilo je ponašanje suda prema obiteljima poginulih, koje se ne tretira kao stranku u postupku, a što se ponovilo i zadnjega dana postupka.
- Da ce tog dana donijeti presudu, saznao sam tek pola sata prije pocetka citanja presude, a buduci da sam zbog posla bio u Rovinju, nisam stigao doci na sud. Tek su mi prije dva dana dostavili pisanu presudu, istice Slomic.
Zanimljiv je i termin kada je presuda donesena. Naime, u sjecanje na Miralema te na još jednog poginulog mladica Tomislava Tatica, koji je stradao 2008., prijatelji iz kvarta s Udrugom obitelji osoba stradalih u prometu organizirali su malonogometni turnir, a dogadaj su popratili brojni mediji.
Prema neslužbenim informacijama, za ovaj je slucaj sporog rješavanja sudskog postupka (a što se ne bi smjelo dešavati kada su u pitanju ljudski životi) nakon turnira i novog medijskog interesa cuo i tadašnji ministar pravosuda Ivan Šimonovic. Manifestacija za stradale mladice održana je 5. lipnja, da bi sud u Puli presudu protiv Amira Salihovica donio svega dva dana kasnije, 7. lipnja.