Dvanaest najizglednijih kandidata za novog PapuHNA7756 4 PR 1528 Hina servis vijesti (OSV,MSV,SVI) Vatikan-papabili Dvanaest najizglednijih kandidata za novog Papu ZAGREB, 27. veljace 2013. (Hina) - Iako je vatikanska izreka "tko u konklave ulazi kao Papa, iz njih izlazi kao kardinal" dobro poznata i više puta potvrdena u praksi, uoci svakog izbora za Papu iskusni vatikanski izvjestitelji, povjesnicari i analiticari Crkve iznose imena tzv. "papabilnih" kardinala, najizglednjih kandidata za preuzimanje katedre rimskog biskupa, od kojih neki, kao što je bio slucaj s Giovannijem Battistom Montinijem i Josephom Ratzingerom, stvarno i budu izabrani. U svjetskim medijima uoci predstojecih konklava najviše se spominju imena sljedece dvanaestorice kardinala:#L# ANGELO SCOLA (71), Italija, kardinal od 2003. godine. Od 2002. do 2011. bio je venecijanski patrijarh, a zadnje je dvije godine na celu milanske nadbiskupije, najvece u Italiji. Smatralo ga se 'papabilnim' i na prošlim konklavama. Nadbiskupije Venecije i Milana zajedno su dale trojicu posljednjih talijanskih papa (Ivana XXIII., Pavla VI., Ivana Pavla I.) i Scola se medu talijanskim kardinalima smatra najizglednijim kandidatom za ispražnjenu katedru rimskog biskupa. Uz bogato pastoralno iskustvo, Scola je i clan nekoliko vatikanskih kongregacija. Ima impresivan 'curriculum vitae' koji ukljucuje i mjesto rektora Lateranskog sveucilišta. Pripadnik je konzervativne struje i nagada se da bi bivšem papi Ratzingeru njegov izbor sigurno bio po volji. Dobri poznavatelji prilika u Crkvi kažu da je Scola najbliže necemu što bi se moglo nazvati favoritom u predstojecim konklavama. GIANFRANCO RAVASI (70), Italija, kardinal od 2010. Posljednjih pet godina predsjednik je Papinskog vijeca za kulturu. Vratio je Vatikan i Crkvu na mjesto koje joj je nekada pripadalo u svijetu visoke kulture. Mediji pišu da se radi o jednom od najobrazovanijih kardinala, odlicnim komunikatorom široka kulturna zaleda koji ima bogato kurijalno iskustvo, ali mu je minus to što nema pastoralno. Jedan je od umjereno konzervatvnih clanova Kardinalskog zbora i mogao bi biti most izmedu konzervativaca i progresivaca u Vatikanu, ali pitanje je hoce li možebitna pojava drugog za redom "klasicnog europskog intelektualca" na celu Crkve biti poželjna kardinalima. PETER TURKSON (64), Gana, kardinal od 2003. U dobi od 48 godina postavljen je za nadbiskupa Cape Coasta. Prije tri godine taj široko obrazovani poliglot imenovan je celnikom Papinskog vijeca Iustitia et pax i najviše je rangirani africki kardinal u vatikanskoj kuriji te jedini s crnog kontinenta koji se smatra papabilnim. Clan je nekoliko kongregacija i pontifikalnih vijeca. Vatikanisti ga opisuju kao vrlo skromnog i otvorenog covjeka s profinjenim smislom za humor. Jedan je od liberalnijih kardinala. Nakon odreknuca Benedikta XVI. dao je intervju za britanske novine u kojima je govorio što bi poduzeo kao Papa, cime je prekršio nepisano pravilo da nema samoisticanja uoci konklava i umanjio si izglede za izbor. LEONARDO SANDRI (69), Argentina, kardinal od 2007. Bivši vatikanski diplomat, nuncij u Venezueli i Meksiku, posljednjih je šest godina na celu Kongregacije za istocne Crkve. Javnosti je poznat kao vatikanski dužnosnik koji je mnoštvu na Trgu svetog Petra objavio smrt Ivana Pavla II. Clan je još nekoliko vatikanskih kongregacija i pontifikalnih vijeca. Roditelji su mu talijanski iseljenici, što ga geopoliticki cini gotovo idealnim kandidatom. Najveci mu je nedostatak, možda i presudan, to što nema baš nikakva pastoralna iskustva jer je cijelu karijeru u diplomatskoj ili kurijalnoj službi. Budu li kardinali za novog Papu tražili odlicnog administratora i operativca, Sandri bi mogao biti njihov izbor. OSCAR MARADIAGA (70), Honduras, kardinal od 2001. Nadbiskup je Tegucigalpe vec 20 godina. Tog salezijanca doživljavalo se papabilnim vec i na prošlim konklavama, a za mnoge je sada najistaknutiji latinoamericki kandidat. Smatra ga se progresivcem. Kao i gotovo svaki južnoamericki prelat, osjetljiv je na socijalne nepravde i strastven u borbi protiv njih. Dio medija doživljava ga kao zvijezdu Crkve u Latinskoj Americi i opisuju ga kao latinoamerickog Wojtylu. Predsjednik je medunarodnog Caritasa i vatikanski predstavnik u odnosu sa MMF-om i Svjetskom bankom u pitanju duga Treceg svijeta. Govori pet stranih jezika i vjerojatno ima najbogatije iskustvo u medunarodnim odnosima od svih kardinala. ODILO SCHERER (63), Brazil, kardinal od 2007. Od iste je godine nadbiskup Sao Paola, najvece brazilske dijeceze i jedne od najvecih u svijetu. Smatra ga se pripadnikom umjerene struje u Crkvi. Sin je njemackih iseljenika. Ima i iskustva u rimskoj kuriji u kojoj je službovao od 1994. do 2001. godine u Kongregaciji za biskupe. Brazil je najveca katolicka zemlja na svijetu, ali i ona se suocava s padom broja vjernika, pa mediji smatraju da izbor brazilskog Pape mogao biti velik poticaj u suprotnom pravcu. Po analiticarima, najveci mu je minus to što je relativno mlad, a i mogucnost da bi ga zbog roditelja mnogi smatrali drugim njemackim papom za redom. JOAO BRAZ DE AVIZ (65), Brazil, kardinal od 2012. Prefekt Kongregacije za institucije posvecenog života od 2011. Prije toga je sedam godina bio nadbiskup Brazilije. Kao mlad svecenik naišao je na oružanu pljacku i u unakrsnoj vatri teško je ranjen. Mecima su bili probijeni plucno krilo, crijeva i ošteceno oko. U mladosti je koketirao s teologijom oslobodenja. Iako je, kako pišu mediji, donio svježinu u vatikansku kuriju, upravo bi mu cinjenica da je relativno "svjež" kardinal mogla predstavljati prepreku u mogucem izboru. MARC OUELLET (68), Kanada, kardinal od 2003. godine i po analiticarima najveci favorit nakon Scole. Od 2002. do 2010. bio je nadbiskup Quebeca, a potom je imenovan prefektom Kongregacije za biskupe. Konzervativac, mediji ga opisuju kao "Ratzingerova klona". Kao prefekt Kongregacije za biskupe, Ouellet je zadnje tri godine imao glavnu ulogu u imenovanju biskupa i nadbiskupa, od kojih ce mu se neki pridružiti u konklavama, što bi moglo znaciti da ima dobru izbornu bazu. Opisuju ga kao smjernog i srdacnog intelektualca i poliglota. Ima i desetogodišnje misionarsko iskustvo u Južnoj Americi, cime mu se otvara mogucnost da u Crkvi spoji Prvi i Treci svijet. Minus mu je to što njegovo upravljanje kvebeckom nadbiskupijom nije ocijenjeno baš uspješnim, to jest nije uspio zaustaviti pad broja katolika u dijecezi. Godine 2011. u jednom je intervjuu rekao da bi za njega izbor za Papu bio "nocna mora". Gledajuci opseg posla i odgovornost Benedikta XVI. papinstvo ne izgleda "jako privlacno", kazao je. TIMOTHY DOLAN (62), SAD, kardinal od 2012. Newyorški nadbiskup od 2009., a prije toga je sedam godina bio nadbiskup Milwaukeeja. Predsjednik je Americke biskupske konferencije. Casopis Time uvrstio ga je medu 100 najutjecajnijih ljudi na svijetu u 2012. Medijski je vrlo eksponiran i odlican je komunikator. Cvrsti je konzervativac. Prošle je godine održao govor na temu nove evangelizacije pred Kardinalskom zborom i impresionirao je sve, cak i Papu. Americki vatikanisti kažu da je prvi pravi papabilni americki kardinal. Vrlo je srdacan, bucan i veseo, što se odlicno uklapa u New York, ali je pitanje koliko pristaje u Vatikan. Minus mu je nacionalnost jer još uvijek postoji suzdržanost prema mogucnosti da Papa dolazi iz supersile. Navodno mu i talijanski jezik ne ide baš tecno. CHRISTOPH SCHOENBORN (68), Austrija, kardinal od 1998. godine, potomak jedne od vodecih aristokratskih obitelji Habsburške Monarhije. Becki nadbiskup od 1995. Taj dominikanac jedan je od rijetkih kardinala koji se od pocetka protivio prikrivanju pedofilskih skandala u Crkvi i tražio duboke i temeljite istrage. Papabilnim su ga smatrali i uoci konklava 2005. Opisuju ga kao pomirljivog pragmatika, urbanog, hrabrog i inteligentnog, bližeg umjerenoj nego konzervativnoj struji. Godine 2010. izazvao je polemike u Crkvi zbog kontroverznog "privatnog" posjeta Medugorju koji uopce nije najavio mjesnom biskupu Ratku Pericu. Poslije se ispricao zbog toga. Prednost mu je bogato pastoralno iskustvo i vjerojatno je najjaci europski kandidat izvan Italije. Kao minus bi mu se moglo uzeti osipanje broja vjernika u Austriji i neki loši administrativni potezi u njegovoj dijecezi. PETER ERDO (60), Madarska, kardinal od 2003. Kozervativac. Bio je najmladi clan Kardinalskog zbora sve do 2010. Na celu Ostrogonsko-budimpeštanske nadbiskupije od 2002. Uspon u karijeri mu je bio meteorski. S 47 godina je zareden za biskupa, s 50 je vec bio nadbiskup, a tek koji mjesec nakon 51. rodendana proglašen je kardinalom. Vec je odradio dva petogodišnja mandata na celu Europske biskupske konferencije, što znaci da medu europskim kardinalima, a njih je u konklavama najviše, uživa velik ugled. Pripadnik je crkve koja je bila žestoko proganjana u komunizmu, a s obzirom na položaj zemlje iz koje dolazi, na razmedi zapadne i istocne Europe, nije cudo da je predvodnik u odnosima Katolicke s pravoslavnim crkvama. Pokrenuo je i redovne dvogodišnje susrete europskih i africkih biskupa, pa i na tom kontinentu dobro kotira. Mnogi bi kardinali mogli misliti da je premlad za Papu, a piše se i da je odlican iza scene, ali da se u odnosima s medijima ne snalazi najbolje. LUIS TAGLE (55), Filipini, nadbiskup Manile od 2011. Kardinalom je imenovan na posljednjem konzistoriju Benedikta XVI. prije cetiri mjeseca. Medutim, vec s 44 godine bio je imenovan biskupom Imusa, filipinske dijeceze koja broji 2,2 milijuna vjernika, a tamo je oduševio pastvu obilazeci biskupiju na biciklu i pozivajuci prosjake da podu s njim na rucak u biskupski dvor. Velika je nada Crkve u Aziji. Karizmatican, vješt komunikator, u njegovoj domovini kažu da ima "um teologa, dušu glazbenika i srce pastira". Pripadnik je umjerene struje medu kardinalima, ali kažu da razumije suvremene ideje i da je covjek Crkve za 21. stoljece. Simbolizira rast katolicizma izvan Zapada i, iako mlad, ima dosta iskustva u kvalitetnom upravljanju velikim dijecezama. No, godine su mu ujedno i najveci minus i mnogi bi kardinali mogli pomisliti da ce biti "odlican Papa.. jednog dana". (Hina) xdj ydj