Proteklog su se vikenda u pulskom caffe baru sax predstavili Oleg Morovic, Andi Pekica i Oleg Šuran. Dizajneri Šuran i Morovic, bivši su ucenici slikara Andija Pekice iz pulske Škole primijenjenih umjetnosti i dizajna, a ovom su izložbom naziva "Jednorog Alfredo, brodogradilišta, Oleg Andi Oleg", poveznicu potražili u osobnosti, stavu, i to prvenstveno kroz poeziju, ali i sliku i graficki dizajn.
Pjesnicka vecer, kako su sami autori istaknuli, obuhvatila je citanje poezije (u najširem smislu - od pisane rijeci u sroku, do grafickih crtica i objekata) koja bježi od klasicnih, opceprihvacenih i ustajalih formi, nadovezuje se na avangarde i neoavangarde (futuristickoj, dadaistickoj i vizualnoj poeziji) te u grcu nadilazi postmodernizam (koji je po njima nužno eutanazirati).
Autori su se pokušali othrvati otrcanosti, romantici, patetici i sladunjavosti, a svoje su radove ukoricili u tiskanom izdanju knjižice koju su nazvali "Polet".
Inace, povod i motiv ovakvog projekta proizašli su iz odnosa ucenik-ucitelj, koji su ostali u kontaktu i na taj nacin prepoznali prostor zajednickog djelovanja. Ovom su izložbom ravnopravni. Škola primijenjene umjetnosti i dizajna je pocetak price, a Pekicin atelje katalizator, smatraju autori.
Reakcije publike, satkane mahom od kolega iz struke i mladih generacija buducih pulskih intelektualaca, dokaz su da njihova poezija unatoc slobodnoj formi, zadojenoj na neoavangardistickoj tradiciji, nudi suvisla i vrlo zaokružena rješenja.
To pjesništvo izmedu ostalog obuhvaca egzistencijalisticke, erotske i intimisticke teme, a citanjem pojedinih pjesama autori su u više navrata uspjeli nasmijati i iznenaditi publiku koja ih je nagradila srdacnim aplauzima.
Osim poezije, autori su izložili i radove medu kojima se isticu slike Andija Pekice ciji „slikarski" karakter i manji formati vizualno upotpunjuju zvucnu sliku njegove poezije.
U svakom slucaju, bila je to vecer za pamcenje koja je donijela dašak osvježenja i gradskog štiha u Pulu koja vapi za ovakvim manifestacijama. Valja javno pohvaliti trojicu dadaisticki nastrojenih autora cija je nakana o neformalnosti u pristupu radu u potpunosti uspjela. (Vedran ŠILIPETAR; snimili Tanja Draškic i Andi Pekica)