Pulski umjetnik Đurica Ciganović predstavio se sinoć u Pulskoj filmskoj tvornici s pet premijernih filmova i jednim performansom. Program je počeo projekcijama filmova "Obećana zemlja" i "Mali razgovor Mojsija i Boga", a kulminirao je performansom koji je bio "nadogradnja" prikazanog. Oba filma potpisuju Ciganović i Guido Stocco, a tematiziraju ateističko viđenje apokrifne povijesti Starog zavjeta i kršćanske idolatrije. Prvi film je mala studija crno-bijelih kadrova mora i valova, prozora napuštenih zgrada i ruku čovjeka koji lomi stakla, grebe zidove i stišće rešetke na prozorima, dok drugi uradak u maniri nijemih komedija prikazuje apsurdan razgovor između Mojsija (Ciganović) i Boga koji kaže da je zapravo iluzija te se sprda s prorokom i daruje mu tehnologiju (hard diskove) kojom će vladati narodom.
Nakon filmova Ciganović je kao Mojsije, glavom i bradom, poderao platno i izašao iz filma da bi tu tehnologiju razbio pred publikom. Performans je Ciganović aktualizirao pa je u njega inkorporirao i predstojeći referendum na kojem će, eto barem Mojsije, glasati PROTIV.
U nastavku je publika mogla pogledati film "Melting Pot" u kojem autor kuha ubitačnu formulu u koju ubacuje veliki broj -izama da bi na kraju iskuhao neoliberalizam.
Uslijedila je projekcija eksperimentalnog filma "Zen Garden" u kojem autor na nagom tijelu žene slaže zen vrt na čijem pijesku umjesto kamenja slaže novac, drogu i pištolj. Završni film kojim se autor predstavio zove se "Religijska kuga", a radi se o snimci puta koji Ciganović prevaljuje svako jutro da bi došao na posao u Uljanik. U pozadini se čuje glas autora koji čita istoimeni tekst Johanna Mosta protiv religije i koji nadopunjuje glazba Marylina Mansona.
Filmovi Đurice Ciganovića koje je brojna publika u tvornici mogla pogledati nastali su nedavno, a nadovezuju se na poetiku i tematike autora koji je široj publici dosad bio poznat po slikama i performansima.
Ciganović je rođen u Splitu 1957. godine i član je HDLU-a Istre. Od 2007. do 2011. godine imao je šest samostalnih izložbi u Puli i Medulinu. Sudjelovao je na više revijalnih izložbi članova HDLU-a Istre, kao i na skupnoj izložbi održanoj u galeriji "Maison du Citoyen et de la Vie Associative Fontenay sous Bois" u Parizu 2012. godine. Za svoj je rad 2010. dobio dvije nagrade "Premio Ponzano". Recentni autorovi performansi su: "Himna potlačenih umjetnika", "Gogenhajm", "Slikar je gol" i "Ima li umjetnik putra na glavi?". (B. VINCEK, snimio D. ŠTIFANIĆ)