Pazinska Kuća za pisce - Hiža od besid već dvadesetak dana privremeni je dom zagrebačkoj spisateljici i feminističkoj publicistkinji Đurđi Knežević, koja se sinoć predstavila pazinskoj publici. U kronološkom hodu kroz dosad objavljene knjige autorica je najprije govorila o svom prvom romanu neobičnog naslova "O mojoj mami, Rusima, vatrogascima i ostalima". Nakon tog satiričkog prvijenca u Beogradu joj je objavljen roman "Gutanje vjetra", refleksivno djelo o životnim revizijama u prijelomnim godinama, a slijedilo je svojevrsno opuštanje slikovnicom "Mara i tata" posvećenom djeci sa samo jednim roditeljem. Od romana "Meki trbuh jednoroga" stalni izdavač Đurđe knežević postaje ugledna Fraktura, a taj naslov govori o odnosima dvoje ljudi koji tek počinju živjeti zajedno.
Na pitanje moderatorice Ive Ciceran zašto joj sve knjige imaju tako neobične naslove, autorica se najprije našalila da će joj se sljedeći roman zvati "Rat i mir", a zatim pojasnila da naslov najčešće proizlazi iz nekog detalja koji se samo ovlaš spominje, ali može poslužiti kao paradigma za cijeli roman. Najviše voli pisati o običnim, jednostavnim i neprimjetnim ljudima jer su oni najzanimljiviji, a to posebno dolazi do izražaja u njenom posljednjem, lani objavljenom romanu "Sladoled od vanilije". Četvero ljudi, koji se ne poznaju i nisu ni u kakvoj vezi, zatekne se u isto vrijeme u istom izoliranom prostoru, u vagonu podzemne željeznice. Kroz cijeli roman oni međusobno ne progovore ni riječ ali se, kako je zorno predočila autorica, svejedno "jako puno napričaju", ostvarujući dijaloge bez upravnog govora i uzajamno preuzimajući naraciju.
Knjiga eseja Đurđe Knežević "Feminizam i kako ga steći" samo je uzgred spomenuta jer će detaljnije biti predstavljena u Umagu u četvrtak, no ona je bila povod za pitanje gošći osjeća li se u njezinoj prozi njen feministički angažman. Odgovor je - niječan, veli Đurđa Knežević da su njeni romani i njeno pisanje o feminističkim temama dvije sasvim različite vrste rukopisa koje nemaju nikakve uzajamne veze i ne utječu jedno na drugo.
Osim što je tijekom boravka u Kući za pisce dotjerivala svoj novi roman, koji će izaći dogodine, Đurđa Knežević je u Pazinu napisala i priču, koju je za kraj ovog zanimljivog druženja i pročitala publici. U toj priči, zasada još bez naslova, isprepliću se neke autoričine davne veze s Pazinom, još iz djetinjstva, s doživljajima i iskustvima iz aktualnog boravka u Kući za pisce. "Tko god se nadvije nad ovu rupu, mora ostati bez riječi", kazala je Pazincima Đurđa Knežević, a u njenoj priči pripovjedačica-djevojčica zadivljeno sluša pripovijedanja izvjesne tete Vere, rodom Pazinjanke, o Julesu Verneu i puranima koji lete preko Pazinske jame. Kada potom kao odrasla osoba stvarno dođe u Pazin, sjećanja na priče iz djetinjstva miješaju joj se s dojmovima iz sadašnjosti, ispreplićući stvarnost i maštu. (Davor ŠIŠOVIĆ)