Kina i Hrvatska srele su se u petak u Puli na Silk Road Festivalu u Areni koja je još jednom s najvišim ocjenama položila ispit i dokazala da nije samo odlično mjesto za pop i rock koncerte nego i da je pravo mjesto na kojem se mogu barem malo zbližiti dvije kulture. Kineski glazbenici, a nastupili su Muye Wu, Zhihui Li s bendom te grupa Haya donijeli su u Pulu dašak ove najmnogoljudnije zemlje na svijetu, njene pjesme, stare instrumente i puno dobrih, prijateljskih vibracija što je prepoznala i publika. Njihova gošća je bila Ana Rucner. Događaj je to koji je pokrenut inicijativom Croatia Meets China a organizirali su ga Art Hill komunikacije i Meritum komunikacije zatim Beijing Artists Management Corp., Ltd., Jingjinji Cultural Industry Development Company Ltd., JoyTitan Entertainment te International Cultural Exchange Center of Hebei Province. Pokrovitelji Festivala su Hrvatsko-kineski kulturni centar, Arena Hospitality Group i Kinesko Jugoistočno Europska Poslovna Asocijacija (CSEBA).
Kulturološki događaj
Iako je ovo u osnovi bila glazbena manifestacija s gospodarskim ciljevima povezivanja dvaju zemalja, Silk Road Festival je prije svega kultorološki događaj. Preksinoć se u Areni nije samo slušala glazba, nego je to bila prilika da se sretnu dva različita svijeta, iako u Puli redovito gostuju izvođači i predstavnici kultura s drugih kontinenata no Kina se i dalje percipira kao nešto egzotično, daleko, obavijeno velom mistike. Ta dva svijeta, Hrvatska i Kina, razlikuju se po kulturi, povijesti, jeziku, pismu pa čak i hrani ili odjeći, a opet među njima postoje sličnosti tamo gdje ih se najmanje očekuje. Jedno je slušati o kineskoj glazbi i glazbenicima iz usta drugih ili putem CD-a ili na YouTubeu, a drugo je čuti i vidjeti ih uživo. I to su ljudi koji vole pjevati i svirati, zabavljati se i šaliti, što se vidjelo i preksinoć.
Prisna atomsfera
U Pulu je tako došao tek jedan djelić glazbene scene velike Kine, zemlje u kojoj živi oko milijardu i pol ljudi, no organizatori su se potrudili ostaviti što bolji dojam te su doveli, kako kažu, creme de la créme kineske glazbene scene, poznata i kvalitetna imena pa iako možda i većini publike koja se sjatila u Areni ta imena zapravo ne govore puno, jasno je da se radi o vrsnim glazbenicima. Ta izvrsnost pak ide ruku pod ruku s odličnom komunikacijom koju su oni preksinoć ostvarili s publikom u amfiteatru gdje se po našoj procjeni sakupilo oko dvije tisuće ljudi koji su oduševljeno prihvatili sve glazbenike, pa je atmosfera na trenutke bila prisna, kao da se radi o domaćim izvođačima.
Silk Road ili Put svile krenuo je sinoć iz srca Europe, djelima Chopina i Debussyja koje za klavirom izveo cijenjeni virtuoz Muye Wu. On plijeni svojom tehnikom, ali ponajprije svojom snagom i daje sve od sebe, cijedeći kapi znoja koje mu u ljetnoj noći orošavaju lice. To mu ne smeta nego publici nudi i jedno djelo kineskog autora, nakon čega mu se pridružuje cijenjena hrvatska violončelistica Ana Rucner koja ovaj prvi dio večeri zaključuje izvedbom Beethovenove "Ode radosti". Tu izvedbu prati video u kojem se prikazuju ljepote Hrvatske.
Nakon klasike, bilo je vrijeme za kineski new age, u duhu velikog majstora Kitara, no na pozornici se s mnogobrojnim bendom pojavio Zhihui Li koji ovu glazbenu tradiciju baštini na najbolji način. On svoju glazbu naziva geografskom muzikom, a ubrzo postaje jasno i zašto. S Lijem odlazimo na sjeveroistok Kine, u pokrajinu Hebei koja ovog glazbenika toliko inspirira što se vidi i iz naziva pjesama koji se pojavljuju na ekranu. Li i bend otvaraju nastupom fenomenalnom skladbom "Zabranjeni vrt" ("Forbidden garden") i nastavljaju u sličnom stilu idućih sat vremena. Njegova je glazba ambijentalna, magična i očaravajuća, baš poput prizora iz Kine koji se vrte na ekranima. Vizualno je ovdje jednako važno kao i auditivno jer slušatelj mora nešto doživjeti, mora si stvoriti slike u glavi. Li donosi Kinu u pulsku Arenu, ali istovremeno donosi osjećaj opuštenosti, optimizma i nekakve čudne produhovljenosti koja tu i tamo pozove na meditaciju i na promišljanje. To je u pravilu lagana, uhu izuzetno prijemčiva glazba koja uz to nije agresivna, ali daleko od toga da u njoj nema snage s kojom Li i prijatelji razbijaju povremenu monotoniju. Pred kraj Lijev kineski duh odlazi na zapad, u skladbi koja priča o tome kako je kineska citra srela blues harmoniku. Kineski new age tako na pozornici pulske Arene sreće jazz i blues a Li i njegovi kolege pokazuju da i te stilove jako dobro poznaju i da im leže. Li ne priča, pa kada na kraju krene predstavljati bend dolazi do malog šuma u komunikaciji s publikom. Bend se predstavlja tako što na ekranu u pozadini bine pišu imena glazbenika te koji instrument sviraju dok se njihova lica prikazuju na ekranu. Publici treba malo vremena da pohvata konce pa počinje reagirati malo prekasno, ali sve završava opušteno, na najbolji mogući način, uz aplauze.
Uigrani glazbenici
Treći dio koncerta protekao je u znaku etno glazbe, a za to, sudeći po referencama, nema bolje grupe od grupe Haya koja se nadahnjuje mongolskom tradicijom. Usprkos tome, to što izvode uopće ne zvuči toliko strano. Ovaj bend u Kini je proglašen najboljim etno sastavom no ubrzo postaje jasno da tu popularnost ne duguju isključivo svojoj glazbi nego i živim nastupima, a radi se o ekipi koja je na pozornici vrlo uigrana.
- Dobra večer, Pula, pozdravlja pjevačica Diaqing Tana publiku na hrvatskom što izaziva oduševljenje dok ona nastavlja hvaliti "ovaj prekrasni grad i prekrasne ljude", tako da očito dobro zna kako se valja približiti publici. Dok predstavlja bend shvaća da netko nedostaje. Gdje je nestao bubnjar? On je ispred bine, spreman za svoj mali show u kojem demonstrira svoje umijeće grlenog pjevanja. To je drugi jezik, druga kultura, druga zemlja, ali tradicija kao da se u ovom dijelu podudara s nama nekim bližim glazbenim stilovima i običajima. Baš zato publika to odmah prihvaća i odgovara zborski na njegove napjeve dok se kreće parterom. Tu svoju šetnju koristi kako bi posjetitelje uključio u svoj nastup, što izaziva salve smijeha među raspoloženom publikom.
Muzika grupe Haya je naglašeno ritmička, a ljudi vole ritam, no ima tu i puno romantične melodioznosti i toplih tonova, što sve zaokružuje uvjerljiv vokal simpatične i nadasve karizmatične pjevačice koja jednu pjesmu posvećuje djetetu kojeg upravo nosi u utrobi.
Haya odlaze ispraćeni oduševljenim aplauzima, no priča nije gotova. Voditelji Andy Jia i Jelena Vitasović objavljuju da su kineski organizatori poklonili hrvatskima kineski bubanj. Time su kineski partneri pokazali zahvalnost organizatorima Meritum komunikacijama i Art Hillu.
Neslužbena kineska himna
Za sam kraj ostaje "Cvijet jasmina", pjesma koju neki nazivaju "neslužbenom kineskom himnom" a izvode je Muye Wu, Zhihui Li i Haya. Nakon toga, putovanje je gotovo, barem za ovu večer. Približavanje dvaju kultura bilo je uspješno, iako se na tome radi već duže vremena pa je i cijeli koncert održan povodom 25. godine hrvatsko-kineskog prijateljstva. Hrvatski glazbenici već su nastupali u Kini, no ovo je bilo prvi put da su se vrsni kineski glazbenici predstavili u Areni, pred publikom koja će ih zapamtiti, a vjerujemo da će oni zapamtiti publiku i ovaj jedinstveni ambijent. Kako sve to izgleda, moći će se vidjeti u videu koji je snimala MedVid produkcija.
Ovo je prvi projekt za koje su hrvatske tvrtke, organizatori Silk Road Festivala, dobili financijska sredstva iz kineskih fondova. Podršku manifestaciji pružila je i saborska zastupnica Monika Udovičić koja je na koncert došla kao izaslanica premijera. (Mladen RADIĆ, snimio Danilo MEMEDOVIĆ)