Školska dvorana u Svetoj Katarini bila je puna na promociji zbirke duhovnih pjesama Davorke Smoković "Vjerujem".
- Upravo sam ovo vrijeme željela za ovu promociju. Naime, sada je Došašće, vrijeme iščekivanja, vrijeme kada nam nadolazi nova nada jer uvijek nam nedostaje baš nade i vjere u bolje sutra. Jer, stvoreni smo da se dajemo, da budemo sretni, da usrećujemo jedni druge. Da budemo radosni čak i kad nam se događa nešto što nije dobro ili barem tada to tako izgleda. A vrijeme iščekivanja uvijek je najljepše, ne samo u ovom liturgijskom smislu, nego i inače u svemu u životu, zar ne?!
Kako sam ja osobno upravo u svojoj vjeri pronašla utjehu, utočište i mir, snagu za život i mogućnost da se unatoč svim nedaćama radujem i smijem, čak i kad mi se plače, upravo to sam htjela podijeliti sa svima, pokloniti svima koji to žele čuti. I zato mislim da je ovo prigodan trenutak da se to učini. To je moj dar svijetu za ovaj Božić, posebno moj dar svima onima koji su bili uz mene kad mi je bilo najteže.
Rijetko se na nekom skupu, pa i promociji neke knjige, dogodi tolika ganutost posjetitelja. Neki su, dodirnuti riječju ili porukom Davorkine pjesme i zaplakali. Suze radosnice nisu mimoišle ni samu autoricu.
- Zapravo, mogu reći i to je sigurno istina da nisu tek neki zaplakali, plakali su gotovo svi, pa i muškarci koji to ipak rjeđe čine, slažete li se sa mnom? Zaplakala je i kazališna glumica, Olivera Baljak, prvakinja HNK-a Ivana pl. Zajca iz Rijeke dok je čitala jednu pjesmu. To me je baš pogodilo jer ipak je ona profesionalna glumica. Mi smo se ovdje prvi put vidjele i upoznale, čak ni čule se nismo nikada i ona je prvi put vidjela taj tekst.
Zašto se zbirka pjesama zove "Vjerujem", zašto je odabrala duhovnu poeziju, Davorka veli stoga jer vjeruje i javno želi posvjedočiti svoju vjeru, unatoč tomu što baš i nije moderno iskazivati vjeru. Drugi i stoga što je već za prvu pjesmu koju je poslala na natječaj dobila nagradu, a potom i na svakom idućem. "Većina mojih pjesama, ma zapravo sve, protkane su duhovnošću, u svima je vjera, o čemu god da pjevam. Njen je primjer sličan Feniksu. Kad se čovjek nađe na dnu, rađa se ponovno, iz pepela. (Piše Vesna MEDVEDEC)