Dragoj braci i sestrama u Kristu i svim ljudima dobre volje, uranjajuci u otajstvo Božica i njegove proslave ove 2011. godine, posebno želim staviti na srce obitelj. Svetkovina Isusova rodenja utisnuta je u život svake vjernicke obitelji, jer proslava Božica radost je za srca najmladih, mladih i starijih. Gotovo svatko unaprijed znade, od najmanje djece do najstarijih, gdje ce biti za Božic, što ce raditi i s kime ce svetkovati taj toliko nam dragi blagdan. Nije li ceznutljivi odgovor na sva ta pitanja upravo obitelj?
Za Božic svi žele više. I to s pravom. Trudimo se u obiteljima da sve bude svecanije, ljepše, posebnije i bolje nego inace. U toj cežnji "za višim darovima" niti jedna obitelj ne bi se trebala zadovoljavati prosjecnim. Zato blagotvornoj preobrazbi svakodnevice o Božicu ne samo da pridonosi zajedništvo oko milih obicaja, susreta i cestitanja, vec ponajviše zajedništvo u Crkvi. To je ono više.
Zato ce svi oni koji Božic žele doživjeti u punini ceznuti okupljanju na misnim slavljima u crkvama diljem naše porecke i pulske biskupije. Zato ne treba cuditi da i oni koji kroz godinu možda manje redovito sudjeluju u misama, na Božic osjecaju neodoljivu cežnju za pristupanjem oltaru. U godini obitelji u našoj biskupiji pozivam stoga da se u božicno vrijeme na misnim slavljima zajedno okupljaju citave obitelji, kako bi zajedništvo oko euharistijskoga stola dalo novi smisao zajedništvu oko obiteljskoga stola i cjelokupne svakodnevice.
Vjernici duboko u sebi nose svijest da Božicu smisao daje cinjenica da je Isus pobijedio zlo svojom mukom, smrcu i uskrsnucem, ono cega se spominjemo u svakom misnom slavlju. Redak iz misne molitve "one noci kad je bio predan" govori o povezanosti otajstva Božica i Uskrsa, i zorno svjedoci o postojanju dvije logike predanja: dobra i zla, života i smrti.
Nebeski Otac iz ljubavi prema covjeku one božicne noci u Betlehemu predao je svojega Jedinorodenca na spas covjecanstva. No one noci Velikoga cetvrtka zlo je iz mržnje prema covjeku predalo Krista na okrutnu muku koja je završila smrcu. Božic nas poziva opredijeliti se za predanje koje se dogodilo one noci u Betlehemu.
Bog je ustanovio obitelj iz ciste ljubavi, kako bi ona bila zajednica ljubavi medu ljudima, koja ce u svijetu biti znak Božje prisutnosti. Zato je Crkvi toliko stalo da se obitelj ocuva i kao Crkva u malome. No primjecujemo da se u našem društvu cesto radi na tome da se obitelj preda na propast. Osjecamo danas, nažalost, da obitelj doživljava slicnu sudbinu kao što ju je Krist doživio pred svoju smrt.
Kako drukcije protumaciti zastrašujuce podatke o sve vecem postotku razvedenih brakova, o sve ucestalijim vijestima o obiteljskom nasilju u našim mjestima, o ovisnostima koje gutaju brojne mlade, o financijskim propastima koje na koljena bacaju i po nekoliko naraštaja jedne obitelji i dovode u pitanje buducnost ne samo roditelja, nego i djece njihove djece?
Nekome je cilj da toplinu obiteljskih odnosa zamijeni hladnoca, bezosjecajnost i nerazumijevanje. Sve to u obiteljskom tkivu stvara razvaline u cijim prazninama odjekuje nepodnošljivi razorni muk, koji daje ritam na koji jedino zlo može izvoditi svoj ples smrti.
Božic u godini obitelji podsjeca nas, medutim, koje sve blagotvorne prednosti dolaze u predanju iz ljubavi, o cemu svjedoci Isusovo rodenje. One noci kad je bio predan, u Betlehemu, po volji Ocevoj, iz krila Blažene Djevice Marije, narod koji je u tmini hodio svjetlost je vidio veliku, a one što mrklu zemlju obitavahu svjetlost jarka obasja. Mi smo taj narod, obasjan Kristovim svjetlom. Ako se tko pitao zašto je svetkovina Božica u našem narodu tako omiljena, onda glavni razlog leži u covjekovu srcu, cija cežnja neprevarljivo prepoznaje da je jedino pravo predanje ono koje naš Nebeski Otac daruje po Isusovu rodenju.
Zagledani smo u svjetlo božicne noci koje ne zasljepljuje, vec osvjetljuje put kojim obitelji u našoj biskupiji mogu sigurno krociti. Zato neka se oci svih clanova obitelji o Božicu ne štede gledati u svjetlost Božjega Sina. Otajstvo Božica ispunjava mjesto u obiteljskom kalendaru opterecenom neizvjesnom svakodnevicom. Božic misteriozno ulazi u obiteljski raspored i daje mogucnost da zavlada novi smisao života. Božic u svakoj obitelji stoga mora ostaviti prave posljedice: mora mijenjati život nabolje u svim njegovim dijelovima.
Po Božicu se moramo više poštivati, više voljeti, više ljubiti; biti bolji supružnici, roditelji, rodbina i prijatelji. Na manje od toga ne smije se pristajati. Rodenje Božjega Sina predragocjen je dar da bi život nakon njega smio ostati isti. Zato pozivam sve vjernike i ljude dobre volje da ne propuste u životu konkretizirati milinu cežnje koju o Božicu osjecaju u srcima i koju ce doživjeti okupljeni oko oltara. Neka se ona izlije u konkretne poteze za zaštitu obitelji ne samo na razini vjernickih zajednica, župa i pokreta, nego i u svim društvenim institucijama gdje god je vjernika.
Od vjernika se osobito u godini obitelji ocekuje Božicem nadahnuto predanje za ocuvanje obitelji. Onima koji su bez doma mora se osigurati toplo ognjište; onima koji su možda uronjeni u hladnocu meduljudskih odnosa mora se pomoci da pronadu rijeci pomirenja i ponovan susret na vrelu ljubavi; gladnima i opterecenima dugovima i nezaposlenima moraju se omoguciti novi nacini pomoci za izlazak iz egzistencijalnog ropstva; bolesnima se mora pomoci lakše podnositi teret bolesti; ucenicima i studentima mora se stvoriti novi zamah motivacije za prevladavanje kriza.
Nakon proslave noci kad je u Betlehemu bio predan nama za spasenje, mora osvanuti zora boljega života. Upravo Božic daje jamstvo da bolji život nije tek puka fraza, vec ispunjeno obecanje našega Nebeskog Oca. Neka je svim vjernicima i svim ljudima dobre volje sretan i blagoslovljen Božic, svetkovina Božjega predanja covjeku!