Dolazak zagrebačke Lokomotive na ''Drosinu'' redovito izaziva posebne konotacije. Riječ je o dvoboju koji je za sobom često vukao mnoštvo dojmova, katkad pozitivnih, za Puljane uglavnom negativnih, u raznoraznim pogledima. Lokomotiva, poznato je, ni zbog zavidne kvalitete kadra, ni zbog povlaštenog statusa u HR-nogometu, nigdje osim u Maksimiru nije rado viđen gost.
Povijest međusobnih okršaja s Istrom 1961 seže još u drugoligašku sezonu 08/09, kad su oba kluba istovremeno ostvarila plasman u proširenu Prvu HNL. U Puli je domaćin poveo, da bi Lokomotiva slavila pogotkom u sudačkoj nadoknadi, dok je premijerni susret u Zagrebu završio bez golova, ali uz promašen kazneni udarac domaćina koji, kako je tada prenio jedan radijski reporter, ''ne bi dosudio čak ni pomoćni trener Lokomotive''.
Danas to zvuči kao proročanska najava kasnijih godina, kad su zanimljivi preokreti ostajali u sjeni spornih sudačkih odluka. Prst je uglavnom, nekad pravično, a nekad ne, bio uperen iz smjera Pule prema Kajzerici. Tako je Igor Pamić u jesen 2013. nakon poraza u Zagrebu čestitao ''treneru, igračima i sucu Burilu'' (koji sudi i u nedjelju, op.a.), te revoltiran napustio pressicu, a iduće sezone u znak protesta nije se ni pojavio pred novinarima. Bilo je to ujedno i vrijeme žestoke netrpeljivosti Diva iz Žminja i Lokomotivinog trenera Tomislava Ivkovića. (Dameo RAMIĆ-KOVAČIĆ)
OPŠIRNIJE U TISKANOM IZDANJU