Dug i sretan život barba Bina

Albino Ligović reže tortu u obliku knjige, jer mu je upravo objavljen njegov životopis (Robert BURŠIĆ)
Albino Ligović reže tortu u obliku knjige, jer mu je upravo objavljen njegov životopis (Robert BURŠIĆ)

U malome mjestu Gradine kod Vrsara prošloga petka vrata obitelji Ligović bila su širom otvorena. Albino Ligović, barba Bino, svečano je i veselo proslavio svoj osamdeset i osmi rođendan. Mada u kolicima, okružen brojnom rodbinom, prijateljima i znancima, dobro se držao, ali su ga, naravno, svako toliko tresle emocije, pa bi suznih očiju, tiho govorio kako su mu svi dobri.

Bilo je tridesetak uzvanika, Serđo Valić s harmonikom, Foškera (Vesna Petrović) s mikrofonom i kamerom TV Nove Pula, dva svećenika - sutlovrečki župnik Josip Kalčić, vodnjanski mons. Marijan Jelenić, pa se pridružio i vrsarski vlč. Lino Zohil.

Knjiga o životu

Jednoga trenutka, nakon bogate zakuske, na stolu su se pred slavljenikom i njegovom suprugom Leticijom našle dvije velike torte. Jedna u obliku knjige. Zašto knjige?

Slavljenik, barba Bino, koji je rođen u selu Flengi, odakle su se preselili u Gradine u majčinu kuću Kašteja, napisao je vlastoručno svoj životopis. Cijeli život u bilježnici. Posla da se bilješke pretoče u knjigu prihvatio se mons. Jelenić, sada župnik u Vodnjanu, koji je svećeničku službu kao mladomisnik, 1961. godine, počeo u Sv. Lovreču Pazenatičkom, odakle je upravljao i župom Gradine. 

Knjižica naslova „Sretan život“ promovirana je na rođendanskoj fešti barba Bina, koju je potresenom slavljeniku uručio mons. Jelenić.

- Dva su razloga zašto je vrijedilo tiskati ovu knjigu: ljubav slavljenika prema rodnoj grudi, Istri, i njegova ljubav prema obitelji. Kod barba Bina nikada ništa nije bilo negativno. Nikada ga nisam čuo da se tuži, on je nepobjedivi optimist i o tome svjedoči. Dok se svi uglavnom tužimo i žalimo, on i danas govori da je sretan, rekao je prigodno mons. Jelenić.

Ovdje treba spomenuti da je, također prigodno, pjesnik Tomislav Milohanić recitirao svoju pjesmu „Utac“, ki u hiži drži četrti kantun.

Barba Bino je bio obdaren mnogim talentima: odličan učenik i crtač, volio je glazbu, svirao harmonij u crkvi, bio napredan poljoprivrednik. Nije mogao na studije jer su imali puno zemlje, puno posla kod kuće i dovoljno kruha.

Suočen sa smrću

Jedne životne epizode nikada nije zaboravio, koju je i zabilježio. Nijemci su početkom svibnja 1944. upali u Gradine u potrazi za partizanima, spalili kuće, šesnaestogodišnjeg Albina priveli i zatvorili.  Ispitivali su ga o partizanima, gdje su, koliko ih ima. Nije odgovarao. Pa su ga tukli i našao se, kako kaže, oči u oči sa smrću.

Vojnik mu je uperio cijev puške u glavu: „Brojim do tri. Kad nabrojim tri, pucam“.

- Jedan!

- Rekao sam sve.

- Dva!

- Nevin sam.

- Triii!

Na tri srušio se na tlo i onesvijestio.

Kasnije su ga pustili zahvaljujući tadašnjem sutlovrečkom župniku Eugeniju Bulešiću (Bullesi).

Knjižica „Sretan život“, među ostalim, testament je barba Bina. On se zahvaljuje i oprašta od najmilijih. (Robert BURŠIĆ)


Podijeli: Facebook Twiter