Kako li su samo Labinjani pohrlili zapjevati uglas s bosansko-hercegovackim bendom Dubioza kolektiv, koji je u petak napunio Club 21, onu njihovu najpoznatiju «Blam»! Ne, to nije zbog repetitivnih «motaj-smotaj šit» stihova, što vam pada na pamet, vec je publika u refrenu «Svaki dan sanjam autobahn, kud god krenem samo makadam, jao brate kako sam iznerviran» lijecila frustracije zbog preduge obnove cestovnog ulaza u grad.
A to što je jednako ushicenje vladalo i za svježeg hita «Kokuz» s uvodnim «Zbog svjetske krize nemam za rizle, nemam ni gandže aman, baš bi mi sjelo taman!», to ne znaci da mladi rado posežu za zabranjenom zelenjavom. Drže se, baš kao i labinski gradonacelnik, one «kad je najteže, ti zapjevaj!» i samo, eto, složno pokazuju dokle stigosmo – recesija nam izbila i taj posljednji adut iz rizle.
S ove dvije upakirane numere «sedmorica mladih» iz Dubioze, kojoj neki tepaju da je sarajevsko-zenicka inacica Rage Againts The Machine, u završnici jednosatnog regularnog dijela koncerta definitivno zapalili raju. Kulminacija je, zapravo, pocela sa starom uspješnicom «Oni dolaze» te s friškim hit-metkom «Vidi, vidi» («kakve makine se voze, kako budžeti se troše»).
Bis je samo potvrdio da poklonici vec znaju pjesme s netom izdanog albuma «5 do 12», koji je bend ranije dao na besplatno skidanje s interneta, a u Labinu ga u cijelosti predstavio uigrano i energicno, brutalno iskreno, po cemu su prepoznatljivi. Nastavljaju ondje gdje su stali s «Firmom ilegal»: tiradama na racun trule vlasti i svih boljetica kapitalistickog sistema, a u glazbenom koktelu reggaea, duba, rocka, ska, hip-hopa, otvaraju prostora i sevdahu pa i turbo-folku (u Balkan funk). I, da, odama marihuani u svim oblicima.
Znakovit je stih iz «Domacice»: «Kad svega mi je dosta i treba mi predah, ja smotam još jednu i padam u sevdah». E, tu je publika kresnula upaljace… Svi smo mi Dubioza kolektiv?
I u pulskom Uljaniku gdje je u petak navecer najavljen nastup benda koji je trebao odati pocast Ekatarini Velikoj, kao i u Podzemlju Rojca gdje su trebali nastupiti garage punkeri White Pagoda, cekalo se da se sakupi još malo publike pa da koncert pocne.
U Uljaniku se kriticna masa ljudi sakupila oko ponoci, vjerojatno zato jer vec znaju da malo koji koncert ovdje pocinje ranije, pa je tako bilo i s nastupom benda koji je prisutne proveo kroz najvažnije pjesme bivšeg beogradskog sastava. Neki koji su u tom sastavu krace ili duže vrijeme nastupali, bili su prisutni i na koncertu Uljaniku, poput basiste Dragiše Uskokovica Cime, bubnjara Marka Milivojevica ili pjevacice Tanje Jovicevic, praceni gitaristom Predragom Stevovicem, klavijaturistom Dejanom Tomovicem i pjevacem Aleksandrom Sarajlicem.
Ekatarina Velika ostavila je dovoljno dubok trag da se i na koncertu grupe sacinjene od bivših clanova te glazbenika koji u EKV-u nikad nisu svirali, okupi solidan broj ljudi. Uz video instalaciju Lazara Jakova pokušali su docarati duh starih pjesama, ali to u pocetku baš i nije išlo najbolje, barem kada se radi o reakciji publike. Pjevac Sarajlic, nije u pocetku uspio izmamiti nešto više od suzdržanih aplauza. Atmosfera se prilicno sporo zagrijavala i sve je stvari na svoje mjesto postavila Tanja Jovicevic koja je mikrofon preuzela nakon pola sata. Njen je pjevacki nastup podigao cijeli koncert za jednu stepenicu više, djelomicno i zbog toga što joj je pripao nešto dinamicniji set pjesama, pocevši od "Samo par godina za nas" te nastavivši s brzim stvarima poput "Zabranjujem".
Istovremeno, u Podzemlju Rojca, unatoc tome što je koncert bio besplatan, ljudi se baš i nisu gurali da bi vidjeli i culi kvalitetne talijanske garage punk rockere White Pagoda ciji je koncert organizirao Monteparadiso.
Odlican, žestok, bucan i kratak koncert, baš kako njima prilici održali su preksinoc Welcomin' Committee In Flames u Mimozi. Ovaj zagrebacko-tokijski trio cest je i rado viden pulski gost što se vidjelo i po reakcijama publike. Hiperaktivni kakvi jesu, nije im bilo dovoljno da stoje na jednom mjestu vec su kružili po unutrašnjem dijelu kafica, miješajuci se s publikom koja bi bubnjaru pomogla kada bi trebalo podignuti bubnjeve koje je sam srušio, ali ni to nije bilo sve od njihovih ludih akrobacija. Bili su izvrsno raspoloženi za svirku, kao i za to da razbiju uštogljenu koncertnu formu, što je oduševljena publika rado prihvatila.