U posljednja dva mjeseca na hrvatskim je ulicama šest muškaraca oduzelo živote svojim bivšim partnericama. U Hrvatskoj imamo Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji, Obiteljski zakon, koji dijelom tretira i temu nasilja u obitelji, te Protokol o postupanju u slucaju nasilja u obitelji, a nasilje se kažnjava odredbama Prekršajnog i Kaznenog zakona. Ali, žene i dalje sve cešce ostaju na cesti u lokvama krvi, a koji puta dogodi se to i muškarcima. Gdje je kraj i zašto državni aparat ne može zaštititi život? Kakvu infrastrukturu nudi država u slucajevima nasilja prema ženama?
Hrvatska je od samog pocetka bila ukljucena u kampanju Vijeca Europe za borbu protiv nasilja prema ženama pod parolom "Za nasilje nema opravdanja". Osnovan je i Odbor za provedbu nacionalne kampanje pri Ministarstvu obitelji, kampanja je završena, donijeta je nacionalna strategija za zaštitu od nasilja u obitelji do 2010. godine… Rezultate je uglavnom lako pobrojati: u javnom je prostoru ženama pristupio dio muškaraca spremnih eksponirati se u slucajevima zaštite od nasilja, država malo izdašnije potpomaže Sigurne kuce, racuna se s policajcima u zajednici kao mogucom djelotvornom zaštitom pred mogucim nasilnicima…
Nacionalna strategija zaštite od nasilja u obitelji pretpostavlja edukaciju strucnjaka - lani to nije obavljeno jer Ministarstvo financija nije osiguralo novac. Prema istoj strategiji, Ministarstvo pravosuda utvrdilo je plan razvoja mreže institucija i fizickih osoba za provodenje psihosocijalnog tretmana za nasilnike, a u prošloj ih je godini trebalo ustrojiti 14 u najvecim gradovima i županijskim centrima. Odobreni su tek ugovori sa sedam fizickih i pravnih osoba o provodenju tretmana, no krajem godine se na javni poziv odazvalo 27 novih strucnjaka spremnih raditi taj posao, ali ponovno nije odvojena ni kuna za edukaciju. Uz pomoc nizozemskih strucnjaka, doduše, obrazovan je dio zatvorskih službenika.
Pravobraniteljici je bilo važno spomenuti da policija nije u svim slucajevima poštivala Protokol o postupanju, uglavnom zato što nisu žrtvu obavijestili o tome što je poduzeto protiv nasilnika. Protokol je važan jer nalaže suradnju i razmjenu podataka izmedu razlicitih institucija na razini jedinica lokalne samouprave, a imenovani su i koordinatori/ice za ravnopravnost spolova po uredima državne uprave. Druga je prica kako je to zaživjelo. Obavezna izvješca ovih tijela samo su u tri slucaja u Hrvatskoj poslana samoinicijativno, druge je pravobraniteljica morala tražiti pa ne cudi njena konstatacija da još nije uspostavljena zadovoljavajuca suradnja.
- Neki koordinatori/ice isticu pomanjkanje podrške u radu, a neki ni ne poznaju svoje obaveze iz Protokola, ne raspravljaju ni o pojedinacnim slucajevima ni o postignucima. Pojedinacni slucajevi osobito teškog nasilja u obitelji koji se dogadaju u lokalnim zajednicama trebali bi biti alarm toj zajednici, a posebno nadležnim tijelima da razmotre situaciju. Bez promišljanja obiteljskog nasilja u društvenom kontekstu nema ucinkovite prevencije, tvrdi Lukac Koritnik.
Na tom je tragu bio i zakljucak sastanka koji je u Porecu inicirao Centar za gradanske inicijative nakon ubojstva Mire Ljušanin. Predsjednica Opcinskog prekršajnog suda Dragica Grujic upozorila je, medutim, na rupu u zakonu koja je gotovo nevjerojatna: kad je Ljušanin prijavila nasilnika, prekršajni sud nije mogao primijeniti Zakon o zabrani nasilja u obitelji jer oni nisu obitelj - nasilnika su sankcionirali prema Zakonu o prekršajima. Biserka Momcinovic, koordinatorica CGI-ja, to je komentirala.
- Citav niz rupa postoji u tom zakonu i zahvaljujuci tome ono se provlaci kroz njegove odredbe i jedva se kažnjava. Treba donijeti univerzalni zakon protiv nasilja, koji bi sankcionirao i nasilje u kratkotrajnim vezama, pogotovo onima mladih ljudi. Kad se donese takav zakon, morao bi ga pratiti osiguran novac za edukaciju svih osoba koje su po profesiji u lancu prevencije, zaštite od nasilja i tretmana nakon nasilja. U Hrvatskoj još generalno ne postoji razumijevanje za ženska prava, muškarci ne razumiju da ih žene mogu napustiti, ne razumijemo nenasilnu komunikaciju, a nasilnicima koji se sami predaju policiji to još uzmu kao olakotnu okolnost, kaže Momcinovic. Smatra da bi važna prekretnica mogla biti i odvažnost obitelji žrtava da tuže državu u slucajevima kada se utvrde propusti u postupcima zaštite od nasilja. Država mora nauciti, kaže Momcinovic, da njene institucije moraju primjenjivati zakon da bi zaštitile živote osoba izloženih nasilju, a ne da se dogada da policija i sudovi traže opravdanje za nasilnika.
Jedna je obitelj poduzela i taj korak, a ohrabrila ih je zagrebacka udruga za ženska ljudska prava B.a.B.e. Angažirale su odvjetnicu Ines Boic, koja je s pravnim timom udruge podnijela podnesak Europskom sudu koji je nedavno presudio u korist obitelji: Hrvatska im je dužna isplatiti 40.000 eura odštete i 1.300 eura troškove suda.
- To je prvi slucaj iz Hrvatske o nasilju u obitelji i jedan od rijetkih koji se na tu temu pojavio na Europskom sudu. Sud je zakljucio da je povrijeden clanak 2 Europske konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda koji govori o pravu na život, a država nije poduzela odgovarajuce mjere da bi sprijecila ubojstvo. Pritom nije provela temeljitu istragu radi utvrdivanja eventualne odgovornosti osoba i institucija, a utvrdeno je i da ubojici u ranijem postupku nije odreden dovoljno dug psihosocijalni tretman, nisu ga osigurali u zatvoru, niti su provjerili ubojicino stanje prilikom puštanja iz zatvora. Sud je iskazao i nacelni stav o postojanju jasnih manjkavosti nacionalnog sustava u zaštiti života trecih osoba od nasilnika. Nadam se da ce državne institucije nakon ove presude poceti pažljivije slušati što im neprekidno govorimo, kaže Sanja Sarnavka, koordinatorica Udruge B.a.B.e.
Dok državne institucije razmišljaju hoce li poceti slušati ili ne, donijeti univerzalni zakon protiv nasilja ili se praviti da su postojecim riješile problem, dotle dvije strucnjakinje pripremaju analizu hrvatskih zakona koji tretiraju nasilje u obitelji kroz prizmu europskih dokumenata po narudžbi Ministarstva obitelji. Ured pravobraniteljice u redovnim godišnjim izvještajima Saboru secira ucinjeno i propušteno, a u procesu pripremanja toga izvještaja još se neki kotacici u lancu moraju pokrenuti barem da bi nastao još jedan izvještaj. U meduvremenu žene ubijaju, zar ne?