Pazinsko je vijeće na prijedlog gradonačelnika Renata Krulčića odbilo zahtjev Županijskog državnog odvjetništva u Puli za priznanje prava vlasništva na nekretninama na području grada Pazina, a radi se o čak 117 katastarskih čestica na području Grada Pazina i naselja Beram, Kašćerga i Zarečje.
Ove su nekretnine, a među njima su središnji pazinski trg i trg u Bermu, u zemljišnim knjigama upisane kao vlasništvo Grada Pazina, pravnog slijednika nekadašnje Općine Pazin. Budući da Općina Pazin nije bila upisana kao korisnik tih nekretnina, već su one bile upisane kao društveno vlasništvo, sporno je zemljište obuhvaćeno Programom gospodarenja šumama i šumskim zemljištem u Vlasništvu RH.
"U posljednjih 20 godina praksa sudova je bila takva da su se na te nekretnine knjižili gradovi i općine, budući da ih je Zakon o lokalnoj samoupravi i upravi odredio kao pravne slijednike ranijih općina", pojasnila je Irene Jelovčić, samostalna upravna referentica za imovinsko pravne odnose Grada Pazina. Suprotno tomu Zakon o poljoprivredom zemljištu, a takvim se smatra zemljište koje se nalazi izvan građevinskih područja, odredilo je za vlasnika RH. Isto tako je i Zakon o šumama RH odredio za vlasnika nad šumskim zemljištem. "Polazeći od prostorno planske dokumentacije mišljenja smo da se ne može smatrati šumom nešto što se nalazi unutar samoga grada", rekla je Jelovčić i dodala: "Na ovaj način Grad bi ostao bez vlasništva nad brojnim nekretninama, ali to nije samo problem Grada Pazina već i niza drugih gradova i općina."
Vijećnici su u materijalima dobili popis svih katastarskih čestica obuhvaćenih zahtjevom Državnog odvjetništva i to po brojevima, pa je Viktor Lakošeljac u raspravi primijetio kako se teško u tomu snaći i vidjeti o kojim se nekretninama zapravo radi. Gradonačelnik Krulčić podsjetio je na kraju na negativna iskustva Grada sa zemljištem kojim su upravljale Hrvatske šume. Tada je prigodom izgradnje pročistača otpadnih voda Grad morao otkupiti gradsko zemljište na koje su bile uknjižene Hrvatske šume, a slično je bilo i s gradnjom mrtvačnice u Lindaru. Ondje se uz otkup zemljišta moralo platiti i drvo koje je ondje raslo, a nakon sječe prisvojile su ga i odvezle Hrvatske šume. (M. RIMANIĆ)