Ugledni riječki publicist, književnik, pravnik i prevoditelj Vuk Perišić, koji je proteklih godina izazvao dosta pozornosti javnosti svojim otvorenim i kritičkim tekstovima o najbolnijim temama hrvatske politike, objavio je ovih dana svoju prvu publicističku knjigu. Nazvana je "Od Weimara do Vardara", a u njoj Perišić nastavlja s oštrenjem slike političke zbiljnosti te je uspoređuje s povijesnim mitovima i stvarnim događajima.
Perišić, koji je novinarski rad započeo još davnih osamdesetih godina u omladinskom listu Val, danas objavljuje na nekoliko portala u Hrvatskoj i regiji. Aktivno se bavi prevođenjem, pa je preveo i "Povijest prvog svjetskog rata" Davida Stevensona te "Treći Reich – Nova povijest" Michaela Burleigha.
- Koje su glavne teme kojima se bavite u upravo objavljenoj knjizi "Od Weimara do Vardara"? Nastavljate li svojim analizama ljudskih slabosti zapravo rastakanje "filozofije palanke", o čemu se više govorilo u nedemokratskim vremenima?
- Glavna tema je odnos države i pojedinca, točnije pogrešno poimanje države kao mitološke vrednote kad se pojedinac svodi na kokošje jaje koje se beskrupulozno razbija radi pripreme nekog državotvornog omleta. Ono najgore je kad pojedinac kao zarobljenik palanačkog mentaliteta i suženih obzora nema ništa protiv svoga učešća u takvim projektima i, štoviše, pristaje ubiti ili biti ubijen i tim poniženjem se ponosi.
Država bi, pak, trebala biti tek javni servis koji za prihvatljivu cijenu građanima pruža neke usluge: zaštitu ljudskih prava, uspostavu i primjenu pravila tržišne utakmice, prosvjećivanje, zaštitu nesposobnih za rad...
- Pišete o "malim fašistima" kao univerzalnim građanima Europe i svijeta. Gdje je tu "tradicionalni" hrvatski malograđanin, onaj koji pati od "bolećive ljubavi prema hrvatstvu"? Pokazuju li recimo izborni rezultati da barem petina birača u nas ima stajališta kakvim se "zgražamo" kad razgovaramo o Le Pennu ili Pegidi?
- Primjeri iz zapadne Europe koje spominjete dokaz su da malograđanština nije nikakva hrvatska specifičnost te da su brutalnost i isključivost trajna i rasprostranjena sastavnica mentalnog i moralnog sklopa mnogih ljudi. Ta se brutalnost prikriva "ljubavlju" prema domovini i naciji za koju je još Karl Kraus za vrijeme Prvoga svjetskog rata napisao da mu je odvratnija od šovinističke mržnje. Ima li smisla "voljeti" nešto što je tek javna ustanova? Nitko ne voli upravu vodovoda zato što mu isporučuje vodu, a između uprave vodovoda i države koja bi trebala građanima isporučivati vladavinu prava, nema suštinske razlike.
- Raspad Jugoslavije kao višestruka politička tema neizostavna je u Vašoj publicistici. Je li Jugoslavija doista bila "umjetna tvorevina", izmaštana čak dva puta?
- Svaka država je umjetna tvorevina, nužno zlo koje može biti korisno ako funkcionira pod nemilosrdnim demokratskim nadzorom. Teza o umjetnim i prirodnim državama počiva na pretpostavci da je samo nacionalna država "prirodna", a ta se pak teza oslanja na – doslovno – fašističku besmislicu o naciji kao neupitnoj biološkoj kategoriji, kao mističnom entitetu krvi i tla.
Hrvatske političke i intelektualne elite domislile su jugoslavensku ideju – ne zaboravimo da je ta ideja rođena u Hrvatskoj – kao sredstvo prevladavanja slabosti jugoistočnoeuropskih etničkih nacija i kao okvir koji bi spriječio sukobe koji bi neizbježno proizišli – a i proizišli su – iz nerješivog pitanja hrvatsko-bosanskohercegovačko-srpskog razgraničenja. Bio je to racionalni pristup.
S druge strane, postojala je i težnja za samostalnom državom utemeljena na iracionalnom poimanju države kao maternice koja će samim postojanjem riješiti sve društvene probleme. (D. GRAKALIĆ)
CIJELI RAZGOVOR PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU.