Drvene kuce su postale pravi hit, jer su vratile osjecaj topline doma i prirodnog ambijenta, koji je posljednjih godina zamijenjen minimalistickim dizajnom i upotrebom umjetnih materijala.
Iako je drvo izgubilo na popularnosti kao graditeljski materijal i to zbog potrebe stalnog održavanja, pojave crvotocine, truleži, gorivosti i škripe, u posljednje je vrijeme ponovo popularno. Prednosti su mu lakoca transporta i montaže, izvedba instalacija, toplinska izolacija i mogucnosti izuzetno atraktivnog oblikovanja.
Izrada drvenih kuca ima dugu povijesnu tradiciju u mnogim krajevima. Još i danas cemo u manjim mjestima susresti ostatke te tradicionalne arhitekture, koja napuštena i oronula ipak svjedoci o svojoj dugotrajnosti.
Najbolje ocuvan primjer drvene urbane arhitekture prošlog stoljeca u Zagrebu je zgrada Tehnickog muzeja, gradena 1948. godine (projektant arh. Marijan Haberle), a kao zanimljiv primjer drvene stambene arhitekture spomenut cemo drvenu vilu Iblera i Galica iz 1937. na Svetom Duhu, koja je napuštena i propada, iako je zašticena kao spomenik kulture.
Mnogi su iskoristili postojecu izgradnju te ju uz rekonstrukcijske ili adaptacijske zahvate vratili u nekadašnje stanje. Osim gradnje potpuno novih drvenih kuca, sve je popularnija i tzv. kulturološka reciklaža, a jedan od takvih primjera je pretvaranje drvenog štaglja u stambeni prostor, koji je uspješno projektirao arhitekt Vlado Petricevic.
Ova kuca je primjer ekološke arhitekture i zaštite baštine. Uz sve estetske i ambijentalne vrijednosti, koje drvo pruža kao graditeljski materijal, važno je napomenuti da su se suvremenim nacinima obrade poboljšala njegova svojstva. Znacajno mu je produžena trajnost, otpornost na vlagu i crvotocine te vatrootpornost. (Monika Galovic, dipl.ing.arh.)
www.interijernet.hr