Treći dio istoimenog kazališnog triptiha "Jalova" autorice teksta i redateljice Magdalene Lupi Alvir izveden je sinoć na Maloj sceni Istarskog narodnog kazališta - Gradskog kazališta Pula pred brojnom publikom.
Riječ je o produkciji KUD-a Borza iz Maribora i Trafike iz Rijeke, koja je nastala kao dio programa Europske prijestolnice kulture Maribor 2012. Projekt "Jalova" okupio je autorice tekstova i redateljice Ivanu Sajko, Jelenu Kovačić, Anicu Tomić i Magdalenu Lupi Alvir, koje iz različitih gledišta prilaze temi neplodnosti. Pulska je publika mogla pogledati samo posljednji dio toga triptiha u kojem je glumila sjajna Daria Lorenci Flatz uz Marina Alvira, koji je i skladatelj glazbe u predstavi.
Predstava je čitavo vrijeme na granici kazališnog, performativnog i dokumentarnog, gdje se pitanje neplodnosti problematizira na razne načine, od nemogućnosti začeća, ali i u puno širem društvenopolitičkom kontekstu.
Sama je predstava prvotno nastala kao reakcija na sporni, sada već bivši zakon o medicinski potpomognutoj oplodnji u Hrvatskoj te odlasku put Maribora i klinike za potpomognutu oplodnju, gdje pojedini parovi nastoje ostvariti roditeljstvo.
Tako i protagonistkinja trećeg dijela triptiha, koji vrlo dobro funkcionira i samostalan, progovara o svemu što je prošla nastojeći zanijeti.
Bljutavi "jako zdravi" čajevi, terapije, joga, prirodna liječenja, alternativne metode, stroge dijete, bio-hrana, liječnici, čekaonice, bolnice, krize - sve je to prošla tijekom mukotrpnih mjeseci i godina, no bez željenih rezultata.
Predstava završava izvođenjem antiratne pjesme "Johna Lennona "Give Peace a Chance". To je i propitivanje širih granica postojanja, ljubavi, osjećaja, zajedništva, strahova, nadanja, pokazavši da kazalište može biti i sredstvo angažiranog društvenog rada. Ova predstava ukazuje na nešto o čemu se do sada u kazalištu nije govorilo, barem ne na takav način.
Većinu same izvedbe čine monolozi protagonistkinje nabijeni snažnim emocijama te njezino "šetanje" minimalistički postavljenom scenom. Njezini monolozi vrlo jako djeluju na gledatelje, nadjačavši samu funkciju kazališta, odnosno stvorivši vrlo tanku granicu između kazališta i života.
Suradnica za scenski pokret je Selma Banich, a oblikovateljica svjetla Lara Badurina. (V. BEGIĆ, snimio M. ANGELINI)