Medijski eksploatirana priča o papreno skupim ugostiteljskim cijenama u Rovinju ponukala je vlasnika Roxy bara, s terasom na rivi gdje su dva kapučina naplaćena 72 kune, da nam se i sam obrati i pojasni razloge koji su ga naveli na ovaj potez. Na samom početku razgovora kaže da se vrlo neugodno osjeća u svojoj koži jer je postao predmetom diskusija pa i neugodnih komentara sugrađana i drugih.
To je cijena za strance
- Ovakvu medijsku pažnju smatram da nisam zaslužio, tim više jer nikome nisam učinio ništa nažao. Istina je da sam za strane goste dignuo cijenu, no nitko ne pita zbog čega. Dakle, prvo što želim demantirati je to da sam domaćem gostu naplatio 72 kune za dva kapučina, jer svi koji zalaze u moj objekt upoznati su s postojanjem dva cjenika - za domaće i strane goste. Račun koji je došao do medija naplaćen je stranim gostima, a od domaćih uzet sa stola i podmetnut kao njihov, objašnjava Damir Humar, vlasnik Roxyja.
No, je li i "guljenje" stranog gosta opravdano bilo je naše sljedeće pitanje, na što Humar kaže da nema govora o guljenju iz razloga što se cjenik nalazi na stolu pa svatko može pogledati koliko šta košta. Uostalom, komentira dalje, ovakve cijene nisu neuobičajene u Rovinju te nas upućuje da malo prošećemo i istražimo što se u gradu i po kojoj cijeni prodaje. Prihvaćamo bačenu rukavicu i ponavljamo pitanje: zbog čega na rivi u nizu od pet-šest terasa, gdje su cijene više-manje ujednačene, njegova odskače? Razlog je taj, veli vlasnik Roxya, što je "njegova" terasa, koja je na jednom mjestu bila duže od desetljeća, odlukom gradonačelnika Rovinja premještena na drugu lokaciju, bez ikakvog ranijeg nagovještaja i obavijesti da bi mu to pred sezonu moglo biti naloženo.
- Terasa Roxy bara nalazi se na istoj poziciji više od desetak godina i sve obveze prema Gradu svih su ovih godina bile uredno izvršavane. Pred Uskrs, kada se ugostitelji spremaju za sezonu i otvaraju terase, od kolega ugostitelja i na ulici saznajem da svoju terasu moram premjestiti kojih četrdesetak metara dalje. To sam i učinio i dobro da jesam jer dan nakon što sam samoinicijativno "odselio" dobivam službenu obavijest Grada da to moram učiniti, inače će to obaviti treće lice (komunalni redari) koji će mi i naplatiti premještaj. Eto, da se nisam sam premjestio, još bih morao platiti tu uslugu, kaže Damir Humar, od kojeg doznajemo i da za svoja 34 četvorna metra terase godišnje u gradski proračun uplaćuje 40 tisuća kuna.
Ono što nije u redu, veli Hubor, način je kako se Grad odnosno gradonačelnik ponio prema svom ugostitelju. Jer, kako objašnjava, da je ranije znao da će biti premješten a njegova terasa dodijeljena nekom drugom, pitanje je bi li se i ove sezone bavio ugostiteljstvom ili bi uzeo neku drugu lokaciju pa i posao.
Grad(onačelnik) i njegov ugostitelj
- Doveden sam pred gotov čin po sistemu "uzmi ili ostavi". A ne znajući što mi se sprema u svoj sam objekt uložio novac koji sad trebam zaraditi i vratiti. Eto, to je razlog zbog kojeg sam podigao cijene, uz činjenicu da danas moji konobari i ja moramo hodati 130 metara od šanka do stola na terasi za jednu kavu. Znam da će sad većina opet reći što si taj umišlja, ali na trenutak neka se svi koji me optužuju pokušaju naći u mojoj koži i u situaciji kada sve ono što sam učinio i uložio na prvoj terasi, poput kupovine i instaliranja vanjskih kamera i WiFi-ja, sada mogu baciti u more. Sve je otišlo u vodu samo jednim potezom i odlukom gradonačelnika Rovinja, pojašnjava vlasnik Roxy bara. (Nina ORLOVIĆ RADIĆ)