Damir Zlatar Frey, umjetnik osebujne, autorske kazališne poetike, cije su kreativno ishodište Babici kraj Umaga, potpisao je još jednu briljantnu kazališnu režiju. Ovaj put u produkciji Prešernovog gledališca Kranj režirao je "Staklenu menažeriju" Tennesseeja Williamsa. Predstava, u kojoj je Frey ujedno i scenograf i kostimograf, a njegov je i izbor glazbe, u cetvrtak je premijerno izvedena na sceni Kulturnog doma Predoslje, nadomak Kranja, a mi smo je pogledali na pretpremijeri.
Dramaturgiju je potpisala Željka Udovicic odradivši vrhunski posao. Redukcijom originalnog teksta osnažena je dramska prica koja vodi konacnom srazu klaustrofobicnog svijeta iluzija i grubosti licemjerne realnosti. I kao što su iz filmskih inacica oble, nježne staklene figurice, u ovom slucaju pretvorene u grube komade plavicastog stakla, tako je melodramu i patetiku zamijenila zgusnuta emocija.
Freyeva "Staklena menažerija" ustvari je drama sazdana od emocija koje se nevjerojatnom silinom prelijevaju u gledalište i nikog u publici ne ostavljaju ravnodušnim. Predstava, igra pred 90 posjetitelja, koji su u gotovo neposrednom doticaju s glumcima, doslovno uvuceni u dom nesretne obitelji Wingfield.
Tu ih ceka sinergija glumacke snage kojom kazališne vrhunce dodiruju svi redom: Jožica Avbelj, prvakinja slovenskog glumišta kao Amanda Wingfield, majka obitelji koja živi u prošlosti i traži muža za svoju kcer, vec odavno staru curu; Darija Reichman kao hipersenzibilna, drugacija, hroma kci Laura koja živi u svom svijetu; Primož Pirnat, kao sin Tom, za prijatelje Shakespeare, zaposlen kao radnik u veletrgovini, koji noci provodi u kinu i žudi za avanturama; Igor Štamulak u ulozi njihovog gosta Jima O'Connora, koji u obitelj dovodi stvarni, licemjerni svijet lažnog morala. On dobiva svoj krešendo u bolno naturalistickom prizoru razdjevicenja Laure, za ovaj svijet prenježne duše.
U suglasju su i ovaj put fantasticna scenografija (pozornica prekrivena mrvljenom crnom gumom koja asocira na ugljenu prašinu i prekrcana starim namještajem), izvrsna glazba (Arjan Vujica i Zbigniew Preisner) i precizno svjetlo (Rafaelo Cararro). Asistent scenografa bio je Ciril Roblek, a asistentica kostimografa Bojana Fornazaric.
Svakako valja istaknuti da je Frey svojim kazališnim istraživanjem djela Tennesseeja Williamsa (u sezoni 2007./2008. u Drami SNG-a Maribor režirao je "Tramvaj zvan žudnja") dotaknuo nove dimenzije kazališne ekspresije. Vec željno išcekujemo i treci dio trilogije.