Srebrni jubilej, čak dvadeset i pet godina, četvrt stoljeća ustrajnosti, obilježio je Međunarodni susret svirača bajsa održan u nedjelju u Draguću. Ova se manifestacija nekoliko puta selila po Istri: prva tri susreta održana su u Motovunu, sljedećih pet u Buzetu, zatim po jedan u Humu i Cerovlju. U zadnjih 15 godina svirači bajsa i pratećih instrumenata okupljaju se u drevnom Draguću.
Ovaj susret ima i dvije kulturološko-muzikološke osebujnosti: iz godine u godinu u Draguć se donose pokazati i prvom javnom svirkom "krstiti" novoizrađeni bajsovi, i iz godine u godinu na svakom se susretu pojavljuju novi mladi, dapače - vrlo mladi, svirači ovih velikih i teških instrumenata. Susret inače, uz pokroviteljstvo općine Cerovlje, organizira Katedra Čakavskog sabora Roč, pa je ovaj jubilej bio prigoda da se lijepom broju dugogodišnjih suradnika ove manifestacije uruče prigodni darovi, zaključno s Vladom Pernićem koji ovu manifestaciju vodi i moderira od samog početka.
Prigodnim uspomenama nagrađeni su i debitanti, kojih je na ovom susretu bilo troje. Glazbeni program također je imao simpatičan početak: umjesto za druga mjesta i prilike uobičajenih govorancija, načelnik općine Cerovlje Emil Daus uzeo je u ruke bajs, i zasvirao uz pratnju Maura Jačića na harmonici. Druga "protokolarna" glazbena točka bilo je "krštenje" novih bajsova, a ove ih je godine pokazano pet: jedan dolazi iz radionice Anđela Bratulića iz Kringe, a čak četiri izradili su marni graditelji iz Ročkog Polja, iz obitelji Pavletić, poznate i pod nadimkom Vuki, pa su i nastupili svaki sa svojim instrumentom.
Stariji svirači, a i organizatori dragućskog susreta, prisjetili su se kako su nekad bajse svirali samo muškarci, no u Draguć dolazi sve više i više sviračica, ne samo dama, već i mladih djevojaka i djevojčica, koje se unatoč veličini instrumenta izvrsno snalaze s gudalom i debelim vibrirajućim žicama. Bajs je, naravno, prateći instrument, on daje ritam i podlogu melodijskom instrumentu, a u dvadeset i devet izvedbi prikazane su doista brojne kombinacije.
Bajs je tako svirao zajedno s harmonikama svih vrsta, s usnim harmonikama, s klarinetom i drugim puhačkim instrumentima, s violinom, s improviziranim instrumentima u koje se puše ili udara, bilo je i nekoliko sastava sa po dva bajsa, a vrhunac večeri bila je završna zadnja izvedba u kojoj su svi muzikanti nastupili zajedno, ispunivši glazbom ne samo dragućski plac, nego i sve okolne vale, padine, doline i proplanke.
Glazbenici su na ovaj susret došli doista iz svih krajeva Istre, ali i iz susjednih slovenskih općina i gradova. I na kraju treba naglasiti jednu posebnost možda ne samo ovogodišnjeg susreta već nekoliko zadnjih, ali je pojava sve izraženija i znakovitija: sve je više vrlo mladih svirača, osnovnoškolskog uzrasta, i zamjetan je broj sastava nastupao u kombinaciji djedova s njihovim unucima ili unukama. Znak je to da dolazi treća generacija, i da ovakvi susreti, ali i njegovanje ove vrste glazbe u živoj svakodnevici, imaju sigurnu budućnost. (Napisao i snimio Davor ŠIŠOVIĆ)