Nekada je, u ovom razdoblju, na Pazinčici vrvjelo djecom i mladima. Danas je rječica napuštena, nekadašnje su plaže zarasle u šikaru, a u vodu, pred namjernikom, skoči tek pokoja žaba. U vrijeme djetinjstva i mladenaštva pazinskog meteorologa Drage Ružića, a to je kako sam priznaje bilo prije pola stoljeća, Pazinčica je ljeti bila glavno okupljalište mladih. Okupljali su se nizvodno od brane Tomažinova malina pa do Pazinskog krova.
- Pazinski krov bio je privilegirano kupalište u kojem su se kupali stariji i odvažniji, sjeća se Ružić. Slično je bilo i u Grandi u kojoj se igralo lovača i skrivača, ali i za to se trebalo izboriti, dakle trebala je fizička snaga, a za nju i određeni uzrast. Granda nije tako velika, ako bi se po imenu dalo naslutiti, veće je to malo veća "kada" u kamenitom koritu Pazinčice, 50-ak metara nizvodno od Tomažinova malina. Lijepo je oblikovana, a duboka je oko dva metra, sasvim primjerena za igranje lovače. Uz to, mladi su i rado skakali u Grandu sa svih mogućih pozicija.
- Sada kada gledam, bile su to vrlo opasne ekshibicije. Skakanje u krov bilo je rezervirano za frajere, da se pokažu pred djevojkama. To je bilo samo za odvažne. Mnogi se nisu odvažili skakati jer ovako izgleda da to nije neka visina, ali kad se dođe na rub, na stijenu, onda je to ogromna visina, kaže Ružić.
Stijena "krova" visoka je oko 12 metara, a s odskokom, kad se treba zatrčati da se preskoči "pika", visina skoka je bila i veća. "Ali kad se jednom osjeti taj gušt, taj osjećaj da se može ploviti kroz zrak, na sve se zaboravi i ponovo se skače. Voda je u ono vrijeme bila duboka osam do 10 metra, a sada ja gotovo nema. Doduše ove godine, zbog kiša ima nešto više vode, ali ta dva metra dubine premalo je za skakanje", pojašnjava Ružić.
Nažalost Pazinski krov Ružić pamti i po tomu što se gotovo svakog ljeta u njemu netko utopio. Utapali su se jer nisu znali kako treba skočiti. Jezero pod "krovom" je ljevkasto i na nekim mjestima plitko pa se lako dolazi do dna i tragedije. Stoga je trebalo paziti kako se skače. Sa starog mlina, od kojeg se razaznaju tek ostaci, skakali su samo najodvažniji, a među njima je bio i Ružić. (M. RIMANIĆ)
VIŠE PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU